§ 327 Sanja Iv~evi} KOZMETI^KI PRIBOR 328 § § KOZMETI^ ^KI PRIBOR ^ini se da upravo prou~avanje intimnih detalja u ‘ivotu anti~kog ~ovjeka ponajbolje otkriva koliko se ~ovjek malo mijenjao tijekom vremena, te koliko je djeluju}i na svoju okolinu i mijenjaju}i je u svojoj biti ostao isti. Tako je potraga za ljepotom, stara gotovo koliko i ~ovjek, uvjetovala razvoj jedne od svjetski najrazvijenijih suvremenih industrija. Na kozmeti~kom stolu moderne ‘ene mogu se na}i predmeti iste namjene kao i kod ‘ena anti~kog vremena. Dakle, ~e{ljevi, ukosnice, ogledala, bo~ice za parfeme i teku}e pomade, kutijice za pudere i sjenila, kreme, masti i ulja za sprje~avanje nastanka bora i pokrivanje nepravilnosti i o‘iljaka i sli~na sredstva promijenjenog sastava i dizajna, ali s istom svrhom i na~inom upotrebe, rabe se i danas. U Rimskome Carstvu kozmetika je bila va‘an dio higijene, odnosno, uz pranje i ~i{}enje tijela te redovitu tjelovje‘bu, koja je pridonosila odr‘avanju zdravlja, koristila su se, gotovo svakodnevno, kozmeti~ka sredstva za uljep{avanje. Njima su se slu‘ile ne samo ‘ene nego i mu{karci. Za pranje tijela rabili su sapun, za kosu teku}inu na bazi natrijeve lu‘ine, a ponekad vrlo finu glinu u prahu ili bra{no boba; sa~uvani su i recepti praha za ~i{}enje zubi izra|en od praha kamena plovu}ca i mastike s otoka Hija. Podatke o kozmeti~kim preparatima i njihovoj primjeni Rimljani su dobijali od Grka, odnosno s Orijenta, a ta su znanja bila toliko temeljita da sve do novijeg vremena ni{ta bitno novo nije otkriveno. U kozmeti~kim kutijicama rimske su ‘ene ~uvale bogat izbor sredstava za uljep{avanje. Katkad su ih ~uvale i u ku}icama {koljki. Najra{irenija je bila uporaba krema, zatim boja, odnosno sjenila, za obrve, kapke i obraze. Poznata je bila maska za ljepotu, selina, za koju je recept sastavio Dioskurid, a nastajala je mije{anjem gline i krede s dodacima smola i ru‘ina mirisa. Ovidije preporu~uje za glatku ko‘u kremu (alcionea) od divlje kave-vu~ka i boba, s medom i jo{ nekim sastojcima, a Plinije kremu od repe pomije{anu s prahom le}e, orza, p{enice i divlje kave. Za zatezanje ko‘e lica koristio se mak, zbog smiruju}eg svojstva, a antimon u prahu (stibium) ili ~a|a (fuligo) rabili su se za isticanje obrva i bojanje kapaka. Ina~e su se boje proizvodile od biljnih ekstrakta ili mineralnih sastojaka.1 Osim iz higijenskih razloga Rimljani su se kupali i radi odr‘avanja ljepote tijela. Jedan od najpoznatijih tretmana bilo je kupanje u mlijeku magarice; Plinije izvje{}uje da je 329 Popeja, Neronova ‘ena, na put sa sobom vodila najmanje 500 magarica (Plinije, Nat. Hist, XI, 238), kako bi mogla ko‘u odr‘avati svje‘om. Polijevanje mirisima nakon kupanja obi~aj je koji se‘e iz davnina. Jo{ su homerski junaci i njihove ‘ene premazivali tijelo maslinovim uljem, vjeruju}i kako {titi zdravlje i pospje{uje zarastanje rana (Plinije, Nat. Hist, XV, 4). Mirisnim uljima (olea) ili kremema (odores) mazali su se prilikom masa‘e tijela, a za stolom se gost uvijek polijevao po kosi bo~icom mirisa. Kreme za depilaciju (psilothrum, dropax) proizvodile su se od ulja i smola, a kreme za prekrivanje o‘iljaka i nepravilnosti ko‘e (splenia), rabili su i oslobo|enici za prekrivanje ropskog znaka na ~elu ili licu. Boje su se rabile i za kosu, kako bi se prekrile sjedine. @ene su crnom iscrtavale trepavice i obrve, a crvena se koristila za rumenilo. Najra{irenije kozmeti~ko sredstvo bila je cerussa; temeljna krema na bazi olova koja se rabila kao sredstvo za postizanje svje‘eg izgleda i za pomla|ivanje. Rabile su je i mlade i lijepe ‘ene u prilikama u kojima je bilo potrebno obojiti lice kao za korote ili za sudjelovanja u Demetrinim misterijama.2 Premda je olovo jedan od najotrovnijih metala, Rimljani nisu bili svjesni mogu}nosti njegova prodiranja kroz ko‘u, pa su ga obilno rabili u proizvodnji kozmeti~kih sredstava; tako se od njega izra|ivalo bjelilo, kojim se trgovalo iz sredi{ta prerade olova u obliku tableta, koje su se prije uporabe mrvile, pro~i{}avale prosijavanjem, te mije{ale s medom i drugim sastojcima da bi se dobilo sredstvo kojim se postizao odre|eni efekt, primjerice dodavanjem crvene dobivala se krema boje ko‘e (Plinije, Nat. Hist. XXXIV; 175-176). Kr{}anstvo donosi nov odnos prema primjeni kozmeti~kih sredstava i, za razliku od Rimljana, koji su ih dr‘ali dijelom svakodnevne higijene, kr{}anski moral osu|uje upotrebu sredstava za uljep{avanje. Vjerojatno se stoga od 3. stolje}a smanjuje broj na|enih predmeta koji su bili u kozmeti~koj upotrebi, kakvi su kutijice za mirise, palete za kozmeti~ke boje, lopatice za nano{enje mirisa i boja, ogledala i strigili. Ve}i dio predmeta izra|en je od kosti koja je laka za obradu, dostupna i relativno jeftina, kada je rije~ o obi~noj kosti (jelenji rog, kosti goveda, rje|e konja ili koze, a upotreba svinjske kosti mogla je zna~iti samo opadanje ekonomske mo}i jer je bila nekvalitetna i lako se uni{tavala). Osim bjelokosti, koja je bila skupa zbog kvalitete i visoke 330 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR cijene transporta iz Afrike, sirovina se mogla nabaviti svagdje gdje su se ljudi bavili sto~arstvom ili lovom, a i obrada kosti bila je jednostavna. Naime, za radionicu ko{tanih predmeta nije bila potrebna skupa oprema, te se mogla otvoriti gdje je za to postojala potreba i interes. U Saloni nisu prona|eni ostaci radionice, ali bi se mogla pretpostaviti proizvodnja s obzirom na broj sa~uvanih predmeta. Postojale su radionice za samo jednu vrstu predmeta, na primjer ~e{ljeva (izra|uju ih fabri pectinarii), kao u radionici iz 4. st. s lokaliteta Birlad-Valca Seaca u Rumunjskoj, gdje je na osnovi nalaza rogova pripremljenih za obradu, poluproizvoda, otpadaka i gotovih ~e{ljeva rekonstruiran cijeli proces proizvodnje.3 Jedna od radionica u Intercisi proizvodila je ~e{ljeve i oplate reflesnog luka od roga, a djelovala je u 4. stolje}u i prvoj polovici 5. st.4 U odnosu na neke druge jeftine i dostupne materijale, kao {to je kamen, kost je lak{e obradiva, ili pak trajnija i otpornija na vanjske utjecaje, kao u odnosu na drvo. Nedostatak ovog materijala je ograni~enost dimenzija, od njega se uglavnom izra|uju predmeti manjih dimenzija premda to nije pravilo; naime Propercije bilje‘i da su ulazna vrata hrama Apolona Palatinskog, {to ga je podigao August, izra|ena od kosti s bogatim reljefima, poznat je prikaz Telamona iz Pompeja, zatim reljef Apolona na prijestolju iz Herculaneuma, te statueta tragi~nog glumca sa sa~uvanom bojom, koja se ~uva u Parizu.5 Od kosti su se naj~e{}e izra|ivali predmeti za osobnu upotrebu; higijenski i kozmeti~ki pribor, djelovi no{nje, nakit; zatim alati za obavljanje ku}anskih poslova, odnosno izradu odje}e, stilusa, dr{ki za no‘eve, britve i sl. Nadalje se kost rabila za izradu kockica, ‘etona i figurica za igru, ulaznica za kazali{te ili arenu, od nje su se izra|ivala puha}a glazbala, te dijelovi ‘i~anih (lira, harfa), potom poku}stvo i ukrasne reljefne plo~ice, kultni predmeti poput ~e{ljeva, koji su prilagani u grobove, ukosnice sa simboli~kim prikazima na vrhu, kao ruka s kuglom, glava bo‘anstva, baklja i sl.6 Malo je predmeta izra|ivano isklju~ivo od jedne vrste materijala; tako su se osim ko{tanih proizvodile i ukosnice od raznih vrsta metala, a isti je slu~aj s ~e{ljevima koji su uglavnom ko{tani, ali su izra|ivani i od drva; ovi potonji sa~uvani su u manjem broju zbog nepostojanosti materijala. Postoje isto tako i metalni ~e{ljevi, kutijice ili lopatice. Osim {to su ~est grobni prilog i gotovo neizbje‘an naseobinski nalaz na lokalitetima rimskog doba, nije rijetkost da su predmeti rabljeni u kozmetici prikazivani na nadgrobnim spomenicima. Takav je primjer iz Salone.7 Nadgrobni spomenik iz 1. st., prona|en je na Kaplju~u, a radi se o edikuli sa zabatom u kojem je prikazana Afrodita Anadyomene s morskim nemanima, a ispod zabata je friz na kojem je prikazan kozmeti~ki pribor neke ‘ene ili djevojke te pribor za {ivanje. Redom su prikazani: ko{, vreteno, balzamarij, strigil, pletena stolica, ogledao u kutijici, kozmeti~ki kov~e‘i}, {pula, klupica za noge, suncobran, jo{ jedan balzamarij, te na kraju {iva}a igla i toaletna lopatica. Zanimljivo je da je prikazana sjedalica od isprepletenoga pru}a potpuno istovjetna onoj na poznatom spomeniku, iz Chichestera (Noviomagus), koji se ~uva u Trierskom muzeju.8 Na tom prikazu ‘ena sjedi upravo na takvoj stolici, a ure|uju je njezine ornatrix. Nije neuobi~ajeno da je na ‘enskim nadgrobnim spomenicima prikazan kozmeti~ki ili {iva}i pribor. Venera je ta koja je ‘eni davala ljepotu i dra‘est, pa je pokojnica vjerojatno prikazana kao ta bo‘ica koju je {tovala. Prikazi na ovom spomeniku s Kaplju~a svojevrsna su analogija za predmete obra|ene u radnji koja slijedi: kozmeti~ke lopatice i kutijice, ogledala, strigili. OGLEDALA (speculum) Ogledala su u uporabi od najranije antike, a njihov se izum u mitologiji vezuje uz Hefesta, boga kovanja i vatre. Mikenski svijet preuzeo je i nau~io tu proizvodnju od Egip}ana, u arhajskoj Gr~koj i pogotovo Etruriji proizvodnja je usavr{ena, a Rimljani samo preuzimaju ve} razvijenu tehnologiju i oblike. Uglavnom su se proizvodila od bronce, premda u svim razdobljima i kulturama nalazimo luksuzna zlatna i srebrena ogledala. Staklena ogledala izra|ivana su jo{ u helenizmu, a prvo veliko sredi{te proizvodnje bila je Aleksandrija.9 Ogledalo se izra|ivalo gla~anjem metalne podloge odre|enog oblika na koju se potom nanosila legura na~injena naj~e{}e od olova, antimona i kositra u razli~itim kombinacijama, koja bi se su{ila pod pritiskom; a nakon toga ogledalo se moralo dr‘ati u uspravnom polo‘aju, kako bi se odstranio sav vi{ak premaza. Potom bi se ugla~avalo do visokog sjaja, tako da se povr{ina za ogledavanje premazivala caklinom i potom ugla~avala prahom od kamena plovu}ca s primje{anim prahom od mljevene sipine kosti.10 Ogledala sa~uvana do danas malih su dimenzija, ali postoji podatak da su postojala i velika, za ogledavanje cijele figure.11 U Egiptu je ogledalo kao simbol boga Sola i dio opreme za sudjelovanje ‘ena u misterijima dr‘ano svetim predmetom, te su brojna zlatna i srebrena ogledala. Kod takvih je ogledala dr{ka ~esto izra|ivana od druge vrste materijala, i bila je bogato ukra{ena figuralnim ili vegatabilnim motivima. U Gr~koj se javljaju tri vrste ogledala, kakva kasnije nalazimo u Rimljana, a to su: ogledala s dr{kom, staja}a ogledala i ogledala u kutijici, koja se javljaju u 5. st. pr. Kr., a u Rimu }e biti osobito popularna u doba Nerona ~iji lik se nalazi na njihovoj vanjskoj strani. Staja}a ogledala javljaju se od kraja 6. i traju kroz 5. st. pr. Kr., a dr{ka na kojoj su stajala obi~no su bili ‘enski likovi, vrlo rijetko prikazivali su se i mu{karci. Najbrojnija su ogledala s dr{kom, koja su se opet izvodila u razli~itim varijacijama. Mogla su biti raznih oblika, okrugla, elipti~na ili ~etvrtasta. Ogledalna ploha izra|ivana je kao ravna, konkavna ili konveksna (naj~e{}e), a dr{ka je mogla biti zalemljena za ogledalo ili se ogledalo umetalo u olovni okvir, koji je gotovo uvijek bio bogato ukra{en. Na stra‘njoj strani ogledala su se ukra{avala urezivanjem, od najjednostavnijih motiva koncentri~ne kru‘nice pa do kompliciranih figuralnih prikaza, koji su se sastojali od razli~itih motiva, naj~e{}e mitolo{kih.12 U Rimu je ogledalo imalo ponajprije upotrebnu ulogu i bilo je dio uobi~ajene ‘enske kozmeti~ke opreme, za razliku od minojske kulture, gdje su ogledala bila rje|a i § KOZMETI^ ^KI PRIBOR luksuznija, te imala kultno zna~enje. Izra|ivana su u raznim oblicima: ~etvrtastim, koji je oblik naslije|en od Etru{~ana, okruglim, s ru~kom ili bez nje, a ukras se u rimsko vrijeme najvi{e svodi na urezivanje stra‘nje strane ogledala i plasti~no oblikovanje ru~ke. Rije~ je naravno o luksuznijim primjercima. Osim metalnih Rimljani su rabili i staklena ogledala, ~ija proizvodnja zapo~inje relativno kasno, tek u 2. i 3. st., a premda su zbog svoje krhkosti puno rje|a od metalnih, nala‘ena su u Galiji, Egiptu, ne{to manje u Germaniji, Bugarskoj i Maloj Aziji.13 Jedno takvo sa~uvano je i u Duklji, a na osnovi ostalog materijala u grobu datira se u 2. polovicu 3. st.14 Ru~na ogledala ~est su prikaz na nadgrobnim spomenicima zajedno s ostalim kozmeti~kim predmetima. Naime, zbog dvostranosti ogledala, odnosno njegove karakteristike da ogleda stvarnost i stvara mu odraz postalo je simbol zagrobnog ‘ivota, odnosno vidljivoga i nevidljivog svijeta. Na ‘enskim nadgrobnim spomenicima ~est je prikaz ure|ivanja frizure i kozmetike. Naj~e{}e se radi o prikazu matrone koju njezine ornatrix ure|uju, i to na na~in da jedna dr‘i ogledalo, a druga je ~e{lja, katkad ih je prikazano i vi{e, s balzamarijima, vr~evima za vodu ili kozmeti~kim kutijicama. Tradicija prikazivanja ure|ivanja frizure s gr~kohelenisti~kih stela pre{la je u rimsku provincijalnu umjetnost, gdje se taj motiv prikazivao na razne na~ine.15 Osim na nadgrobnim stelama poput onih koje se ~uvaju u Trieru i Luxembourgu, a datirane su u 3. st.,16 takvih prikaza ima i na sarkofazima, pa su primjerice na onome iz Agena17 (Galija) iz 2. polovice 3. ili 4. st. prikazane ~ak 3 ornatrix, od kojih jedna ~e{lja gospodaricu, druga dr‘i ogledalo, tre}a donosi vr~ u kojem su vjerojatno sredstva za pranje i ostale pomade; na onome iz Arezza18 u Italiji iz 2. st. jedna od tri ornatrix dr‘i kutijicu u kojoj se ~uvao kozmeti~ki pribor. Takve su kutijice ~est prilog ‘enskih grobova u Rimskom Carstvu. Dr{ka ogledala ~esto je bila u obliku Heraklove toljage, kao kod luksuznoga srebrenog ogledala iz Pompeja.19 Ovi atributi vezuju se uz mit o Onfali, koja je svojom ljepotom za~arala Herakla toliko da je odlo‘io svoje oru‘je, dakle, simboliziraju snagu ‘enske ljepote. Bo‘ica ljubavi i ljepote u svom senzualnom aspektu, aspektu zemaljske ljubavi (pandemos) prikazivala se u jednom od ikonografskih tipova (anadyomene) s ogledalom u ruci, i upravo je to motiv kojim su ~esto bila ukra{ena ogledala; bo‘ica se jednom rukom ~e{lja dok u drugoj dr‘i ogledalo,20 ponekad u pratnji Pana ili Amora koji joj poma‘u prilikom dotjerivanja, dodaju}i joj pomade.21 Lijep je primjer fondo d’oro s prikazom poluodjevene Venere prilikom dotjerivanja s dva Amora od kojih jedan dr‘i ogledalo na kojem se ocrtava njezino lice.22 Ovaj motiv bio je veoma popularan u antici, u Gr~koj i Rimu, osobito u skulpturi, kako monumentalnoj, tako i u sitnoj plastici.23 Skulpture, reljefi i urezani prizori na predmetima razne namjene prikazuju Veneru u trenutku dotjerivanja. U okviru ovog ikonografskog tipa rje|e je prikazivana s ogledalom u kutijici koje otvoreno dr‘i u ruci i ogledava se, kao {to je skulpturica iz Nide-Heddernheima,24 gdje bo‘ica lijevom rukom ure|uje uvojke koji joj padaju na lijevo rame, a u desnoj dr‘i otvoreno ogledalo i ogleda se u njemu. Ova 331 skulptura datirana u kraj 2. i po~etak 3. st., prikazuje Veneru s bujnom kosom i vrlo precizno izra|enom frizurom, do najmanjeg detalja, za razliku od srebrene figurice Venere iz 4. st. iz Auguste Raurice (Augst) koja je izvedena pomalo nezgrapno s pojednostavnjenim prikazom tijela i frizure, te visoko uzdignutim kru‘nim ogledalom bez dr{ke, u koje se ne ogleda nego gleda mimo njega.25 Neuobi~ajen, ~ini se ~ak i jedinstven, je prikaz mladi}a iz Londona.26 Rije~ je o skulpturi mladi}a koji u ispru‘enoj desnoj ruci dr‘i otvoreno ogledalo u kutijici, i dok se saginje kako bi se ogledao u njega, lijevom rukom namje{ta vrpcu ili maramu u kosi. Autor dr‘i da je vjerojatno prikazan Adonis, Afroditin ljubavnik, ali osobno mi se ~ini bli‘a atribucija Hermafroditu, ne samo zbog feminiziranog tijela i pokreta namje{tanja frizure, nego i mitolo{ke veze s bo‘icom Afroditom, kojoj je ogledalo atribut. Rad visoke kvalitete je skulptura, koja se ~uva u Parizu, prikaz Venere koja se ogleda u otvorenom ogledalu ovog tipa koje dr‘i u lijevoj ruci, dok joj je desna zaustavljena u pokretu prema kosi, odnosno frizuri, a pri dotjerivanju joj poma‘u dva Amora dodaju}i joj pribor.27 Ogledala u kutijici javljaju se jo{ u 4. st. pr. Kr. u Gr~koj. Ogledalne povr{ine bile su s unutra{nje strane, dok su vanjske strane kutijice bile ukra{ene reljefno. Rimljani preuzimaju ovaj oblik. Kutijica je mogla slu‘iti kao doza za neki kozmeti~ki preparat, pogotovo ako je samo jedna unutra{nja strana bila ogledalna. U Arheolo{kome muzeju Split ~uva se jedno takvo ogledalo iz Salone (kat. br. 1, sl. 1) s prikazom portreta Nerona (54. - 68. god.) u lijevom profilu, s natpisom koji ga uokviruje IMP. NERO. CAESAR AVG. P. MAX. TR. POT. PP., s druge strane Roma sjedi okrenuta desno u polju uokvirenom vijencem, a uz nju je natpis S C, dok je u odsje~ku natpis ROMA. S unutra{nje strane prvoga dijela sa~uvano je konkavno ogledalo, koje je ne{to manjeg promjera od kutijice, dok s druge strane nema ostataka ogledala. Ovakvi primjerci javljaju se relativno ~esto, i uvijek su ukra{eni nekim reljefnim prikazom i to s novca careva, a naj~e{}e je to Neronov portret. Dva su ovakva primjerka iz Triera s razli~itim prikazom. Na primjerku s lokaliteta Stahl prikazana su dva konjanika uokvirena dvostrukim redom kuglica.28 Grob je datiran u kraj 1. i po~etak 2. st. Drugi je primjerak sli~niji na{em jer ima prikazanog cara Nerona, s jedne strane, a s druge trijumfalni luk na Kapitolu podignut nakon pobjede nad Partima. Grob je datiran u 80. god. Vespazijanovim novcem.29 Ina~e su ogledala u Trieru, ne samo ona u kutijici nego i ona ru~na s dr{kom, uglavnom iz 1. st., pogotovo iz Augustova vremena. U zbirci British Museuma u Londonu ~uva se ogledalo ovog tipa kojem je s jedne strane prikaz Nerona, a s druge je Dionis s vinovom lozom.30 Ogledalo na|eno na lokalitetu Nida-Heddernheim s prikazom Meduze na poklopcu, imalo je simboli~no zna~enje za vlasnika jer je njezin lik trebao, vjerojatno, odbiti zlo od onoga koji se ogledalom slu‘io.31 Ogledalo u kutijici iz Salone mora se datirati u Neronovo doba, odnosno u tre}u ~etvrtinu 1. st., prema prikazu na njemu. Ra{iren je bio i oblik ogledala s poklopcem ve}ih dimenzija, odnosno dva ogledala koja su prianjala jedno uz drugo i tako me|usobno slu‘ila kao poklopac. ^esto su imala ukra{enu vise}u ru~kicu, a vjerojatno su slu‘ila kao prijenosna ogledala. Ovaj tip ogledala nije imao mjesta za 332 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR dr‘anje bilo kakve tvari unutar dvaju ogledala, za razliku od prije opisane kutijice, koja je mogla slu‘iti za ~uvanje pudera i sli~nih preparata. Dakle, rije~ je o dva razli~ita tipa ogledala s razli~itom namjenom.32 Oblikom i ukrasom izdvaja se olovno ogledalo (kat. br. 2, sl. 2) s prikazom tri Gracije. Okvir i dr{ka izra|eni su od jednog komada, a dio za ogledavanje izra|en je posebno i zalemljen za okvir, {to se mo‘e zaklju~iti po ostacima lema na njemu. Ukras dr{ke je reljefan; cijela je povr{ina prekrivena kaplji~astim motivom s kuglicom u sredini, a na mjestu gdje se dr{ka {iri i prelazi u okvir ukras je izveden vegetabilnim motivima. Okvir je imao jedanaest istaka, od kojih jedna nedostaje, a na svakoj po tri kuglice odijeljene plasti~nim rebrima. Na stra‘njoj strani prikazane su tri Gracije (Khárites), boginje dra‘esti i ljepote, po nekim izvorima k}eri Zeusa i Okeanide Eurinome, a po drugima Afrodite i Dionisa. Obi~no su tri; Aglaja (Sjajna), Eufrosina (Tje{iteljica srca) i Talija (Cvatu}a) premda ih se u anti~koj literaturi ponekad spominje i vi{e. One su uljep{avale ‘ivot ~ine}i ga ugodnijim svojom ljupko{}u, dru{tveno{}u i rado{}u. ^inile su dobro~instva, stoga su prikazivane tri, simboliziraju}i tri vrste dobro~instva: davanje, primanje i vra}anje. Na~in na koji su Gracije prikazane na ogledalu iz Salone karakteristi~an je za njihovo prikazivanje na anti~kim spomenicima; sarkofazima ili luksuznom posu|u.33 Sredi{nja Gracija gleda na lijevo, rukama grle}i dvije sa strane, koje su okrenute prema njoj, kose su im skupljene u pund‘u, lijeva dr‘i vijenac od li{}a u ruci, a desna tako|er dr‘i neki predmet, vjerojatno maramu. Istovjetan prizor ukra{avao je i olovno ogledalo s nekropole iz 4. st. u Tricciani (Ságváru),34 ne{to manjih dimenzija od salonitanskoga, i jednostavnijeg ukrasa na okviru i dr{ki. Premda je izrada na{eg primjerka kvalitetnija i likovi triju Gracija vitkiji, s nagla{enijim pokretom, oni pripadaju istoj skupini olovnih ogledala s dr{kom. Ogledalo istovjetno na{emu ~uva se u Zadru,35 samo s o{te}enim okvirom, no vidljivo je da okvir, dr{ka i prizor na pole|ini ogledala u potpunosti odgovaraju primjerku iz Salone. Isto tako, ova dva ogledala odgovaraju i dimenzijama, te su mo‘da izra|ena lijevanjem u istom kalupu, te da su kao luksuzna roba dospjela u dva velika anti~ka sredi{ta rimske Dalmacije. ^ini se da su olovna ogledala bila prili~no omiljena jer ih se nalazi u Francuskoj, uz Rajnu, u sjevernoj Italiji, Austriji, Rumunjskoj i Gr~koj. Primjerak sli~an na{emu je onaj iz Triera, ukra{en kombinacijom urezivanja i reljefnog ukrasa. Datiran je u 2./3. st.36 Okrugla ogledala s ru~kom, neukra{ena ili ukra{ena urezivanjem brojna su, i nala‘ena na podru~ju cijeloga Carstva. Dva su osnovna oblika ru~ke; obi~ne ravne, ukra{ene s nekoliko rebara (kat. br. 3-5, sl. 3-5; ru~ka na ogledalu kat. br. 9, sl. 9) ili oblikovane od dva bron~ana {tapi}a koja se {ire u obliku kapljice i na dnu spajaju, te imaju valjkasti zavr{etak (na ogledalu kat. br. 11, sl. 11), a za ogledalo su uvijek pri~vr{}ene tako da im je kraj pro{iren u tri kraka i zalemljen. Ovakva je ru~ka na ogledalu s kraja 1. i po~etka 2. st. s lokaliteta Ca’ Manin u Montagnani,37 a ogledalo je ukra{eno urezima s obje strane, te nizom kru‘nih otvora uz rub. Ru~ke u obliku figuralnih motiva ili simboli~nih prikaza izra|ivane su za luksuzne primjerke. Dva ogledala iz Salone (kat. br. 6, 7, sl. 6, 7) imaju neukra{enu povr{inu i mogu}e je da su obje strane bile ogledalne, dok su ostali primjerci ukra{eni urezivanjem koncentri~nih kru‘nica (kat. br. 8, 9, sl. 8, 9), ponekad oboga}enim urezivanjem ravnih ili zakrivljenih linija (kat. br. 10, sl. 10). Kako ni oblik ni ukras ovih predmeta ne daje mogu}nost preciznog datiranja, mogu}e su datacije po analogijama iz zatvorenih cjelina. Analogija za na{ primjerak kat. br. 9 postoji u Ljubljani38 gdje je na|en u grobu datiranom Hadrijanovim novcem. Tamo isto tako nalazimo analogiju i za primjerak kat. br. 11.39 Na groblju datiranom od 1. do 4. st. postoje analogni primjerci za na{a ogledala s ravnom ru~kom koja su ukra{ena urezivanjem,40 za ona bez ru~ke,41 i ona kojima je ru~ka oblikovana kaplji~asto.42 Ptujska zapadna nekropola dala je analogije za ogledalo kat. br. 9,43 koje bi u tipologiji Rihe pripadalo u varijantu C44 okrugla ogledala s ru~kom ukra{eno urezanim kru‘nicama na pole|ini i uz rub ogledalne strane, debljine 2-4 mm. Varijanti Riha X45 pripadala bi ogledala kat. br. 6 i 7 koja nemaju ru~ke, a obje strane su neukra{ene i vjerojatno kori{tene za ogledavanje.46 Gotovo da i nema nekropole iz rimskog razdoblja na kojoj nije zastupljeno poneko ogledalo, a isto se odnosi i na istra‘ena civilna naselja. Tako analogije za ogledala i ru~ke ogledala postoje u Pompejima iz 1. st.,47 u Milanu iz julijsko-klaudijevskog razdoblja,48 me|u materijalom iz paljevinskih grobova 1. i 2. st. u Omi{lju na Krku,49 u Duklji gdje je sa~uvano konkavno ogledalo s urezanim koncentri~nim kru‘nicama datirano Domicijanovim novcem.50 KOZMETI^KE KUTIJICE (narthecium) Balzami, odnosno masti, rabljeni u kozmeti~ke i ljekovite svrhe, ~uvali su se u kutijicama od raznih materijala poput stakla, kosti, bronce, alabastra. ^ini se da su najvi{e kori{teni stakleni (kojih je velik broj sa~uvan u Arheolo{kome muzeju Split),51 ali su ~esto zastupljeni i ko{tani. Uglavnom su to cilindri~ne kutijice izra|ene od tri dijela: poklopca, tijela kutijice i dna, koje je izra|ivano posebno, a potom je pomo}u klin~i}a, tako|er izra|enih od kosti pri~vr{}eno za stjenku tijela kutijice. Poklopac se navla~io na tijelo, koje je pri vrhu imalo stanjeni dio, kako bi poklopac ~vrsto prionuo. Po cijeloj povr{ini tijela ukra{avane su horizontalnim rebrima ili urezanim linijama, ne{to gu{}e raspore|ene na donjem dijelu kutijice. Na poklopcu su kru‘nice bile koncentrirane oko ru~kice, koja je izra|ivana posebno i umetana u za to predvi|en otvor na sredini poklopca. Redovito su vrlo precizno izra|ene jer se za njihovu izradu koristio tokarski stroj. Razlikuju se od kutijica za igru kockama (fritillus) jer su ove pro{irene na dnu, ponekad im je ~ak taj donji dio posebno izra|en i pridodan na tijelo kutijice, dok su kutijice za mirise obi~no jednako {iroke u cijeloj visini. Tako|er je uo~ljivo da su kutije za mirise izra|ene kvalitetnije, osobito ukrasni motivi. Ponekad su to figuralni prikazi, kao {to je na{ primjerak sa ‘enskim portretom na poklopcu, te dva Erota s ko{arom na tijelu kutijice52 (kat. br. 12, sl. 12). Eroti su okrenuti jedan prema § 333 KOZMETI^ ^KI PRIBOR drugome, svaki jednom rukom dodiruje ko{aru punu plodova. Tip erota koji je zastupljen na ovom spomeniku je trajanskohadrijanski: to je dijete izme|u 3 i 4 godine starosti, puna{no, s malim krilima i dugom valovitom kosom koja redovito pokriva u{i. Rije~ je o personifikaciji ljeta ili jeseni. Ovaj rad N. Cambi datira u sredinu 2. st.53 prema frizuri ‘enskog lika na poklopcu te zbog na~ina prikaza ikonografije godi{njih doba koja nije do kraja formirana. Sli~an je primjerak iz Pompeja, gdje su Eroti prikazani na stijeni oko amfore.54 Za istu namjenu koristile su se ~etvrtaste kutijice kakvih nema sa~uvanih iz Salone, iako ih se nekolicina ~uva u Arheolo{kome muzeju Split s ostalih lokaliteta. Ko{tane kutijice raznih namjena izra|ivane su i poklanjane kao vjen~ani dar ‘enama, a na zaklju~ak o simboli~nom zna~enju navodi ~injenica da su ~est grobni prilog, te mitolo{ki i religijski motivi, kojima su ponekad ukra{avane.55 Kutijice s urezanim linijama poput na{a dva primjerka nala‘ene su na podru~ju Carstva, ponekad zajedno s ostalim kozmeti~kim priborom,56 ili datirane popratnim materijalom.57 Sli~ne u izvedbi i ukrasu salonitanskima (kat. br. 13, 14, sl. 13, 14) su kutijice sa~uvane u Ma|arskoj,58 dok su one s podru~ja anti~ke Mezije59 lo{ije izrade od na{ih. U tre}u ~etvrtinu 1. st. datirane su kutijice za puder i {minku iz Triera,60 koje su analogne na{ima. Kao i lopatice za nano{enje mirisa nala‘ene su na brojnim lokalitetima, jako su sli~ne u izvedbi i izgledu, a vi{estruka namjena i svakodnevna upotreba razlog su relativno velikog broja ovakvih predmeta. KOZMETI^KE LOPATICE (cyathiscomela, spathomela) Za nano{enje mirisa (krema ili ulja) na tijelo i kosu, {minke na obrve, trepavice i rub oka, te mije{anje i va|enje mirisnih tvari iz balzamarija koristila se u antici lopatica ili igla za nano{enje mirisa, obi~no duga izme|u 10 i 12 cm. Uglavnom se naziva lopaticom za nano{enje mirisa jer je na jednome kraju zao{trena, a na drugome se trokutasto {irila i bila udubljena tvore}i tako mali recipijent, kojim se nanosila krema. Zao{treni kraj dr{ke slu‘io je vjerojatno za ocrtavanje obrva, kapaka i rubova usana jer su se isti {tapi}i rabili i za {minkanje, odnosno nano{enje boja i pudera na lice, a kako svjedo~e sa~uvani prikazi, tim se krajem miris razmazivao po kosi, kao na gr~koj vazi iz Orvieta na kojoj Amor ‘eni u Bakhovu naru~ju najprije nanosi miris iz bo~ice koju dr‘i u ruci, a potom ga razmazuje tako da je o{trim krajem igle ~e{lja.61 Sli~an prizor urezan je i na jednome etru{~anskom ogledalu.62 Isti instrument rabio se u medicini za uno{enje lijekova u rane i zarezivanje ko‘e,63 za odr‘avanje osobne higijene (npr. za ~i{}enje u{iju), a slu‘ile su i u slikarstvu za mije{anje boja na paleti.64 Recipijent je mogao biti izdu‘en i zaobljen s dubokim urezom ili se mogao {iriti poprimaju}i kru‘ni plo~asti oblik, koji je gledan iz profila bio ravan. Rimljani su razlikovali ta dva tipa nazivaju}i ih cyathiscomela i spathomela.65 Ovakvi predmeti ~est su nalaz na podru~ju cijeloga Carstva i gotovo da nema lokaliteta na kojemu nije na|en barem jedan primjerak, ~emu je uzrok {iroka primjena u svakodnevnom ‘ivotu. Jedna lopatica na|ena je u Osijeku bez okolnosti nalaza,66 u Sloveniji su datirane nalazima u Ljubljani67 i Ptuju,68 gdje su ograni~ene na razdoblje od druge tre}ine 1. st. do pred kraj 2. st., kada nestaju. Istovremeno se ovakve lopatice koriste na podru~ju Ma|arske, gdje postoje analogije za oba navedena tipa.69 U razdoblje druge polovice 1. i 2. st. datirani su primjerci iz Triera iz grobnih cjelina.70 Primjerci s podru~ja Gornje Mezije datiraju se u razdoblje od 1. do 4. st.,71 dok su nalazi s podru~ja Panonije Inferior, i to iz Srijemske Mitrovice datirani u 4. st.72 Lopatice s na{eg podru~ja (kat. br. 15 - kat. br. 22, sl. 1522) ne mo‘emo datirati preciznije od vremena Carstva, jer u tom cijelom razdoblju nisu mijenjale oblik. ^E[ALJ (pecten) Osnovni tipovi ~e{ljeva nisu se mijenjali od prethistorijskog razdoblja, kad se javljaju jednostrani i dvostrani ~e{ljevi. Mijenjao se samo na~in ukra{avanja. Po namjeni se mogu razlikovati ~e{alj koji je slu‘io za ra{~e{ljavanje, od ~e{lja za pridr‘avanje kose kod izrade frizure, koji je redovito manjih dimenzija. Kao predmet {iroke potro{nje jako su rasprostranjeni, a izra|ivani su od raznih materijala; drva ({im{ir, cedar), roga i kosti, a u manjoj mjeri od plemenitih i obi~nih metala. Imali su ~vrsto utvr|ene cijene, tako je za ~e{alj od {im{irova drva u Dioklecijanovu ediktu utvr|ena cijena od 14 denara.73 Anti~ki autori razlikovali su tip nazubljenog ~e{lja za ra{~e{ljavanje, ukrasne ~e{ljeve i ~e{ljeve s tankim zubima koje su rabili prilikom {i{anja. Primjerci s gustim zupcima slu‘ili su i za i{~e{ljavanje prljav{tine. Dvostruki ~e{ljevi kakav je salonitanski, nazivali su se dense densus.74 Rimski su ~e{ljevi u ranoj antici ukra{avani isklju~ivo geometrijskim motivima. U kasnoanti~kom razdoblju, u vrijeme kr{}anstva, na ~e{ljevima nalazimo figuralne prizore, a takvi su se ~e{ljevi koristili i u liturgiji za ~e{ljanje biskupa prije stavljanja mitre na glavu. Jedan takav ~uva se u Arheolo{kom muzeju Split.75 Za ~e{ljeve je vezano mnogo vjerovanja i obi~aja. Tako se velika koli~ina ovih predmeta nala‘enih u grobovima 4. st. mo‘e vezati uz {irenje novog obi~aja koji dolazi s Istoka, gdje je taj predmet vezan uz vjerovanja o zagrobnom ‘ivotu. Tamo se javljaju prikazani na nadgrobnim spomenicima, i to zajedno s vretenima, ogledalima, kutijama i sli~nim priborom. Dakle, predmeti svakodnevne upotrebe karakteristi~ni za prikaze 2. st. na Istoku postaju karakteristi~ni prilozi 4. st. u rimskim grobovima. Smje{tani su u grobove na dva na~ina: dvostrani su mogli biti na|eni u raznim dijelovima groba, ali su uglavnom pronala‘eni oko glave, rje|e uz ruku ili nogu. ^e{ljevi s koricama uvijek su nala‘eni u dje~jim i ‘enskim grobovima, izme|u koljena. U Ma|arskoj, u okolici Szegeda, do danas je sa~uvan obi~aj da se uz pokojnika pola‘e ~e{alj kojim se slu‘io za ‘ivota.76 Moda pojave ~e{ljeva u grobovima 4. st. pripisivala se Germanima. Postojali su tipi~ni germanski oblici koji ne prate rimski, ali tako|er je utvr|eno postojanje, bolje re~eno pre‘ivljavanje rimske forme na na~in da radionice oblikuju KOZMETI^ ^KI PRIBOR 334 i izvoze ~e{ljeve na podru~je Barbarika, naravno, prilago|ene, u obliku i ukrasu, ukusu prido{lih naroda. Dana{nji ~e{ljevi ne prate oblik rimskih ~e{ljeva, nego onih koji se javljaju u srednjem vijeku, a karakterizira ih duga ru~ka. Po obliku dijele se na dvije osnovne skupine: jednoredni (s jednim redom zubaca za ~e{ljanje) i dvoredni (s dva reda zubaca), a po konstrukciji na jednodijelne (izra|ene od jednog komada) i trodijelne (izra|ene od tri dijela me|usobno spojena metalnim zakovicama) od kojih je srednji, nazubljeni dio ~esto izra|en od nekoliko komada, dok su vanjski dijelovi slu‘ili kao oplate. ^e{}a pojava ovakvih ~e{ljeva od 3. st. rezultat je pada kvalitete u proizvodnji, odnosno sirovini za izradu ~e{ljeva, koji se sada izra|uju od manjih komada kostiju, {to je uvjetovalo ovakvu konstrukciju ~e{ljeva. U ranocarskom razdoblju ~e{}e su izra|ivani jednodijelni ~e{ljevi, i to jednoredni, koji su obi~no manjih dimenzija, a vezuju se uz latensku tradiciju proizvodnje, ili dvoredni, poput primjerka iz Salone, koji se vezuju uz helenisti~ku tradiciju.77 U tipolo{koj podjeli S. Petkovi} za podru~je Gornje Mezije postoji 8 tipova ~e{ljeva (4 tipa jednorednih i 4 dvorednih), ali ni jedan ne odgovara na{em primjerku, kao ni u tipologiji za podru~je Sirmijuma.78 Primjerak iz Salone (kat. br. 23, sl. 23) je dvostrani ~e{alj, izra|en je od jednog dijela, a krajevi su mu zaobljeni. Ina~e su kra}i krajevi mogli zavr{avati na razne na~ine, npr. volutama, zavr{ecima u obliku ‘ivotinjskih glava i sl., a upravo su dvostrani ~e{ljevi karakteristi~ni za rimska groblja i naselja u 4. st. Kako je na{ primjerak veoma istro{en, nije sa~uvan ukras, kojeg je vjerojatno imao, jer su ~e{ljevi u pravilu ukra{avani geometrijskim motivima. Analogija za na{ primjerak postoji u Emoni,79 sli~an je i primjerak iz rimskih katakomba koji se ~uva u Parizu,80 kao i ~e{alj prikazan na spomeniku jedne ornatrix iz Gorsiuma,81 te na steli iz Cluja s prikazom ure|ivanja ‘ene, to~nije ure|ivanja frizure s prikazom ~e{lja, poput primjerka iz Salone. Stela je datirana u seversko razdoblje.82 Ko{tani ~e{alj poput na{eg, ali s natpisom ~uva se u British Museumu, dvoredan je, a na sredi{njem dijelu nalazi se ime vlasnice ~e{lja i posveta onoj koja ga je rabila.83 UKOSNICE (acus crinalis, comatoria, crinale) Ukosnice su se u Rimskom Carstvu izra|ivale najvi{e od kosti, ali i od drugih materijala, poput bronce, srebra i zlata. Koristile su se za ra{~e{ljavanje i dijeljenje pramenova (acus discriminalis), te uvijanje pramenova i oblikovanje frizure (acus discerniculum). Za ovu svrhu ve}inom su kori{tene igle s jednostavnom, neukra{enom glavom, dok su se za pri~vr{}ivanje ukrasnih vrpca, mre‘ica i dijadema, rabile one s glavom ukra{enom figuralnim ili geometrijskim motivima. Igle s neukra{enom glavom obi~no se dijele na skupine prema obliku glave, koji je mogao biti kuglast, gljivast, jajolik, ovalan, u obliku pe~ata itd., dok se igle s ukra{enom glavom dijele na osnovi prikaza. Kako su se ko{tane ukosnice proizvodile u raznim radionicama, i to svaka pojedina~no, ru~nom obradom, razlike se uo~avaju na svakom primjerku, ako ga detaljno § promotrimo, dakle, nema istovjetnih primjeraka, kao {to je slu~aj s arheolo{kim materijalom koji je izra|ivan lijevanjem. Ukosnice su vrlo ~est nalaz na rimskim lokalitetima i traju kroz cijelo razdoblje Rimskoga Carstva. Ovisno o tipu frizure koji je bio u modi, proizvo|ene su i kori{tene u ve}oj ili manjoj mjeri. Tako se u hadrijansko-trajansko vrijeme javlja moda rasko{nih frizura i pun|i, te umetanja perika, za {to se upotrebljavao velik broj ukosnica. U vrijeme Tita, Domicijana, Trajana i Hadrijana brojnije su zastupljene, vjerojatno iz razloga {to su frizure tada bile komplicirane, te se upotrebljavao velik broj igala za izradu frizure.84 Ponekad su kori{tene za neuobi~ajene namjene; tako pisani izvori ka‘u da je Kleopatra u ukosnici skrivala otrov.85 Prikazi ure|ivanja frizure postoje na nadgrobnim spomenicima, ~esto povezani sa sveukupnim kozmeti~kim tretmanom, koje su radile ornatrix, ‘ene zadu‘ene za uljep{avanje i dotjerivanje u kozmeti~kom smislu. Kao pomagala pritom su se me|u ostalim rabili ~e{ljevi i ukosnice za ure|ivanje frizure. Reljefni prikaz matrone na sjedalici iz Chichestera u Engleskoj (Noviomagus), kojoj ornatrix ure|uje frizuru ~uva se u Trierskom muzeju. Dok je jedna djevojka ~e{lja, ostale dr‘e pribor potreban za uljep{avanje, ogledalo i balzamarij.86 Rimljanke nikada nisu uvele modu kratke kose; mlade djevojke nosile su kosu pu{tenu niz vrat ili uvijenu u pun|u, a gospo|e su nosile kompliciranije frizure. Kosu su bojale preparatima izra|enima od kore biljaka i trava; za plavu boju kose rabili su se {afran te kana i mje{avina pepela bukve i ‘ivotinjske masti; za crnu boju kose rabio se antimon pomije{an s mastima i iglicama ~empresa koje su se odre|eno vrijeme dr‘ale u octu. Naravno, jo{ jednostavnije je bilo mijenjati perike raznih boja, a dodavali su se i umetci koje su, kao i losione i mirise za kosu, rabili jednako mu{karci i ‘ene. Ovidije (Ars. amorum, III, 245250) ka‘e da je ru‘no vidjeti }elavca, a ni carevi nisu bili po{te|eni kompleksa tog tipa, pa se tako za Cezara znalo da je od svih svojih dr‘avni~kih po~asti najradije koristio onu da mo‘e stalno nositi lovorov vijenac, ali ne kako bi istaknuo svoju vojni~ku sposobnost, nego prikrio gubitak kose, koju je ~e{ljao tako da ju je zabacivao s potiljka na tjeme.87 Rimljani su i za to imali lijeka. Naime, Plinije ka‘e da se za ponovni rast kose mora koristiti oblog koji se stavlja na ogoljeno mjesto, a izra|ivao se od mje{avine vina, octa, {afrana, papra i mi{eva izmeta.88 Ukosnice s neukra{enom glavom Ukosnice iz Salone s neukra{enom glavom podijeljene su u dvije osnovne skupine po obliku glave; one s kuglastom glavom (kat. br. 24 – 27, sl. 24-27) i one s valjkastom (kat. br. 28 – 30, sl. 28 - 30). Namjena im je ista, a i nalazimo ih zajedno na istim lokalitetima na podru~ju cijeloga Carstva. U Intercisi (Dunapentele) na|eno je pet ovakvih primjeraka u kozmeti~koj kutijici kao prilog u grobu, a i na ostalim lokalitetima u Ma|arskoj, gdje su datirane od 2. do 4. st.89 U Gornjoj Meziji na|eni su primjerci datirani u isto vrijeme, svrstani u tip 3, varijantu 2, u tipologiji S. Petrovi},90 a u Sirmiju91 su datirani u 4. st., dok su ovakve ukosnice iz Lauriakuma (Linz)92 smje{tene u razdoblje od posljednje ~etvrtine 2. do posljednje ~etvrtine 3. st. § KOZMETI^ ^KI PRIBOR Ukosnice s valjkastom glavom mogle su imati zao{treni ili zaobljeni vrh glave, a u dataciji i teritorijalnoj rasprostranjenosti poklapaju se s prethodnom skupinom.93 Ovakav primjerak iz Aquincuma, na|en zajedno s ukosnicom kuglaste glave, datiran je novcem Antonina Pia (138-161).94 Ukosnice s ukrasnom glavom Ukosnice s ukrasnom glavom mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: s figuralnim motivima (ljudskim ili ‘ivotinjskim) i dekorativnim motivima. Iako se ovakve ukosnice rabe u razdoblju cijele antike, ~ini se da je kulminacija upotrebe u 4. st., kada se, kao i ~e{ljevi, javljaju u najve}em broju, a motivi su brojniji i raznovrsniji. Primjerak kat. br. 31 (sl. 31) pripada skupini igala s lukovi~astom glavom. Glave igala ove skupine imaju vrhove ukra{ene na razne na~ine. Kod na{eg primjerka vrh je zaravnjen. ^esto im je glava ukra{ena urezima, {to je slu~aj kod primjerka kat. br. 32 (sl. 32), gdje je ukras kombinacija vodoravnih ureza na donjem, a okomitih na gornjem dijelu glave. Kod primjerka kat. br. 31 glava je glatka, a urezi se nalaze samo na vratu. Te‘i{te glave je u donjem dijelu, gdje je glava naj{ira, tako da naziv - igle s lukovi~astom glavom najvi{e odgovara ovom tipu igala.95 U istu bi se skupinu mogla svrstati i igla kat. br. 33 (sl. 33), kojoj su urezana rebra na donjoj polovici glave, dok se gornji dio naglo su‘ava prema vrhu, a tijelo je neukra{eno. Zna~ajka je ovih igala ugla~ana povr{ina. Datiraju se u 3. i 4. st., a analogni primjerci osim u Gorsiumu (Szöny),96 postoje i u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica),97 gdje je glava ukra{ena dubokim urezima, i autorica je u svojoj tipologiji ko{tanih ukosnica stavlja u skupinu: ukosnice ovalnih osnovnih oblika, i to tip 10 - lukovi~aste ukosnice. Bron~ana ukosnica kat. br. 34 (sl. 34) nema istaknutu glavu, nego joj je samo gornja ~etvrtina ukra{ena urezanom spiralnom linijom i na samome vrhu ima dva rebra. Ovakve jednostavne igle uglavnom su ukra{avane mre‘astim motivom, koji je karakteristi~an za 4. st., a ~esto se koristio i naknadno, kod dorade pojedinih predmeta u 4. st. Osim ko{tanih ukosnica u Lauriakumu nalazimo i bron~anu analogiju za ovaj tip ukosnice.98 Izme|u tipova igala s kuglastom glavom i onih bez posebno istaknute glave su igle primjerci kat. br. 35 i 36 (sl. 35, 36). Naime, tijelo i glava odvojeni su s nekoliko istaknutih rebara, a glava je u jednom slu~aju kuglasta, a u drugom sastavljena od nekoliko bikoni~nih elemenata. Ovakve su igle karakteristi~ne za kraj 3. i 4. st. Analogije nalazimo u Ma|arskoj u Gorisumu (Szöny), te u Diani (Karata{) gdje su datirane u 2. i 3. st., s trajanjem kroz 4. i po~etak 5. st.99 Mogle su biti ukra{ene urezanim linijama kao u Brigetiju (Dunaújváros).100 ^etiri su primjerka s glavom u obliku {i{ke, {to je vrlo ~est motiv u rimskoj umjetnosti, pogotovo va‘an u zagrobnom kultu. Ukosnice s ovim motivom upotrebljavaju se od 2. pa sve do 4. st., a u tom razdoblju dolazi postupno do shematizacije {i{ke, koja je bila simbol plodnosti i cikli~kog ponavljanja u prirodi. Vezuje se uz Dionizijev kult, ali tako|er i za kult Sabazija, Kibele, te op}enito uz kultove orgijasti~kog karaktera, koji su se s Istoka {irili Rimskim Carstvom od 2. st. naovamo. [i{ka se prikazivala urezivanjem 335 mre‘astog ili spiralnog motiva, glava je mogla biti raznih oblika, od valjkaste, do bikoni~ne; ~esto su na vratu, odnosno na prijelazu tijela u glavu imale ukras, i to vrpcu mre‘astog motiva, istaknuta rebra ili pomi~no prstenje. Od na{a ~etiri primjerka svrstana u ovu skupinu, jedan je bron~ani (kat. br. 37, sl. 37). Glava je mala, jednako {iroka kao i tijelo, a prijelaz je ozna~en rebrima izme|u kojih je jedan blago konkavni dio. Preostala tri primjerka su od kosti i na razli~ite na~ine prikazuju {i{ku. Primjerak kat. br. 38 (sl. 38) ima istaknutu glavu valjkastog oblika, koja je u donje dvije tre}ine ukra{ena mre‘astim motivom, dok je gornja tre}ina glave ukra{ena vodoravnim linijama. Druga ko{tana ukosnica (kat. br. 39, sl. 39) je tanja i finije izrade, glava je od tijela odvojena rebrom, a spiralni urezi do~aravaju izgled borove {i{ke. Pomalo je specifi~an primjerak kat. br. 40 (sl. 40), kojemu tijelo za razliku od prethodna dva nije vretenasto, nego se {iri prema glavi, prema kojoj je prijelaz ozna~en konkavnim dijelom. Sama glava ima trokutast oblik i prekrivena je po cijeloj povr{ini mre‘astim motivom. Analogni primjerci postoje na podru~ju cijelog Carstva.101 Ukosnica s glavom u obliku ruke s kuglom, koji je mogao predstavljati {i{ku ili jabuku vezuje se uz ikonografiju Sabazijeva kulta, kulta frigijskog bo‘anstva koje se identificiralo s Jupiterom i Dionisom, a vezuje se i uz Kibelu. Igle s ovakvim motivom imale su za{titnu ulogu za onoga koji ih je nosio, a simboliziraju vje~ni ‘ivot, cikli~no smjenjivanje u prirodi i obnovu ‘ivota, pa su imale zavjetnu funkciju i ulogu u zagrobnom ‘ivotu. ^esto su kao votivni dar nu|ene ruke prekrivene raznim simbolima, ponekad zodija~kim. Ovakve se igle najvi{e javljaju u 1. i 2. st., a traju sve do 4. st. Nalaze se u naseljima ili kao prilozi u grobovima na podru~ju cijeloga Carstva. Na{ primjerak (kat. br. 41, sl. 41) je kvalitetan rad, s vrlo vje{to izra|enim detaljima ruke, a sli~ne primjerke nalazimo u Pompejima,102 gdje je oblikovana desna ruka, koja s tri prsta dr‘i kuglu, u Singidunumu i Viminaciumu,103 Ptuju,104 u Panoniji,105 te u Lauriacumu.106 Nalazi uz dunavski i rajnski limes svjedo~e da su vojne postrojbe jo{ jednom bile zaslu‘ne za {irenje isto~nja~kih utjecaja.107 Ukosnice s glavom u obliku ‘enskog poprsja javljaju se ~esto u razdoblju Carstva, kao dio slu‘bene propagande, jer su najvjerojatnije prikazani likovi carica. Precizno datiranje vr{i se uglavnom po obliku frizure, jer su ostali detalji te{ko raspoznatljivi. Naro~ito su ~esto zastupljene u razdoblju od 1. do po~etka 3. st., kada je dinasti~ka propaganda najja~a, dakle u doba Flavijevaca, Antonina i Severa. Rije~ je o pravim umjetni~kim djelima sitne plastike. Od ~etiri izdvojena predmeta iz Salone, dva su iz flavijevskog razdoblja (kat. br. 42, 43, sl. 42, 43), a dva iz severskog (kat. br. 44, 45, sl. 44, 45). Najbli‘e su analogije iz Zadra i Nina,108 zatim ukosnica iz Osijeka,109 ali u {irem smislu nalazimo im srodne predmete {irom Carstva; kao u Brigetiju i Savariji,110 Sirmiumu,111 Viminaciumu,112 Lauriacumu.113 Veoma sli~an je primjerak iz Pompeja.114 Gotovo istovjetni onima flavijevskog doba, su primjerci s nekropole iz Otranta,115 iz groba datiranog Titovim novcem (79.-81. god.) gdje su na|ena ~etiri ovakva primjerka. Rije~ je o ‘enskom poprsju s uspje{no do~aranom tkaninom na prsima, pomo}u urezanih kosih crta i visoko podignutom frizurom do~aranom vodoravnim urezima koji su isprekidani okomitim crtama. Stra‘nja strana ukosnica je KOZMETI^ ^KI PRIBOR 336 ravna, a frizura je shematski nazna~ena. Me|usobna sli~nost ovih igala govori da su izra|ivane po istom uzoru, a razlike u detaljima uvjetovane su vjerojatno time {to ih je izra|ivao drugi majstor budu}i da se kod obrade kosti nisu koristiti kalupi, nego je svaki primjerak izra|ivan pojedina~no na osnovu uzora {to dovodi do razlika ~ak i kad je isti majstor izra|ivao vi{e predmeta. Ovakve su ukosnice bile popularne u isto~nim i zapadnim dijelovima Carstva. Uglavnom su prikazani ‘enski portreti, ali postoje i primjerci s mu{kim glavama.116 Neobi~ne frizure s umetcima i ukrasima poput dijadema i vrpca prikazivane su u skladu s modom odre|enog vremena, na ko{tanim ili metalnim ukosnicama. Portretna poprsja na ukosnicama, bila su karakteristi~na jo{ za razdoblje etru{~anske umjetnosti, a vrlo brzo to postaju i u rimskoj. STRIGILI (strigilis) Rimljani su kupanje i ~i{}enje tijela dr‘ali va‘nim dijelom svakodnevnog ‘ivota, svjesni kako je pravilno odr‘avanje higijene preduvjet dobra zdravlja. Kupali su se svi slojevi stanovni{tva, i oni najsiroma{niji, a kako bi se to omogu}ilo gradila su se brojna javna kupali{ta. U kolikoj mjeri su dr‘ali do odr‘avanja ~isto}e govori i ~injenica da su privatna kupatila postojala u seoskim i gradskim vilama i iako su se me|usobno razlikovala po rasko{i, veli~ini i namjeni odre|enih prostorija, osnovna shema bila je uvijek ista. Premda je na~in kupanja ovisio o godinama, zdravlju i ‘eljama kupa~a, osnovno je uvijek bilo zagrijavanje tijela parom, vru}om vodom ili gimnastikom, kako bi se ra{irile pore, a zatim se tijelo rashla|ivalo u hladnim kupkama. Celzo, priznati lije~nik iz 1. stolje}a, u svojemu djelu De re medica libri octo preporu~uje kori{tenje toplih i hladnih kupki u ljekovite svrhe, pa ka‘e da se najprije treba u umjereno toploj prostoriji oznojiti, potom nauljiti i prije}i u sobu s vru}im zrakom, gdje se potrebno dobro iznojiti i nakon toga se prolijevati: vru}om, toplom i naposljetku hladnom vodom preko glave. Slijedi struganje strigilom, nakon ~ega je potrebno ponovno se namazati uljem za za{titu od prehlade.117 Osoblje termi pru‘alo je niz dodatnih usluga; na primjer, prilikom samog kupanja kupa~u su, ako je on to sebi mogao priu{titi, pomagali balnearii, maseri koji su se dijelili u nekoliko kategorija (unctor, aliptes, iatralipter; ovi potonji bili su stru~njaci za ljepotu tijela); posebno su usluge davali i stru~njaci za depilaciju (alipilus).118 U kupali{te se nosio pribor za kupanje; balzamariji, spu‘ve, sapuni i sredstva za ~i{}enje, razli~ite tkanine za brisanje tijela, te kao obavezan dio strigil - bron~ani, rje|e ‘eljezni predmet, koji se u antici rabio za ~i{}enje tijela, a sastojao se od ravne ru~ke (capulus) i gornjega zakrivljenog konkavnog dijela (ligula), blago zaobljenih rubova kako bi se olak{alo skupljanje ne~isto}e s tijela. Osnovni oblik strigila nije se mijenjao od najranije pojave, negdje u 5. i 4. st. pr. Kr., do kraja Rimskog Carstva, odnosno do pred kraj 3. st., kada se strigili postupno gube iz upotrebe. Varijacije su postojale u o{trini kuta prijeloma ili {irini recipijenta u koji se skupljala ne~isto}a, u obliku dr{ke koja § je mogla biti ukra{ena, izra|ena u obliku neke figure, a ponekad su urezivani i natpisi, koji su se odnosili na imena vlasnika. Rijetko su se strigili izra|ivali od srebra ili kosti. Nakon kupanja i premazivanja tijela uljem i pomastima strigilom se skupljao vi{ak masno}e s tijela. Koristile su ga i ‘ene i mu{karci, a na~in kori{tenja strigila prikazivan je na vazama,119 gemama ili samim strigilima, kao {to je onaj srebreni, na|en u grobnici Etru{~anke iz 2. st. pr. Kr., s dr{kom u obliku djevojke, koja se ~isti strigilom.120 ^est su prilog u grobovima. Tijelo se premazivalo uljem s dodacima kojima su postizani razni efekti, tako se primjerice dodavanjem pra{ka od plovu}ca neposredno prije premazivanja ~istilo tijelo. Nakon toga bi se ne~isto}a i ulje sastrugali strigilom.121 Premda se vi{e vezuju uz atlete, rabile su ih i ‘ene za skidanje voska nakon depilacije (philostrum) i za struganje ulja s tijela, kao i mu{karci u termama. Atlete su ih koristili nakon borbe. Naime, prije borbe su se premazivali uljem, da bi im tijelo bilo gipkije, ali i skliskije, {to je ote‘avalo protivniku da ga ~vrsto dohvati, a i kako bi se sjajno tijelo ljep{e isticalo u areni. Nakon borbe morali su prije ulaska u kupali{te skidati sa sebe prljav{tinu i pijesak koji im se nakupio po tijelu.122 Najstariji primjerci, izra|ivani kovanjem, imali su oblik kru‘ne plo~ice s ravnom dr{kom. Kada su se po~eli lijevati dobivaju ‘li~asti oblik, tako {to im se gornji dio lomi pribli‘no pod pravim kutom. Dr{ka123 se izra|ivala od dvije paralelne vrpce razmaknute od nekoliko milimetara do jednog centimetra. Dr{ka je mogla biti i cilindri~na, kao na nekim primjercima u Francuskoj (Autun, Bourges).124 Ve}ina je primjeraka duga~ka izme|u 16 i 30 cm, premda su postojali i manji, pa ~ak i minijaturni primjerci, na primjer, du‘ine 3 cm,125 vjerojatno ukrasnog karaktera. Ukra{avanje strigila se uglavnom svodi na motive izra|ene urezivanjem raznih motiva, od obi~nih ravnih i zakrivljenih linija do cvije}a, kanelura, maski, a ponekad su dr{ke figuralno oblikovane. ^esto nose natpise, urezana imena vlasnika ili pe~ate. @eljezni primjerci iz Salone oblikom prate uobi~ajenu shemu strigila; dio za struganje je konkavan i savijen te su‘en prema vrhu, a dr{ka je kod primjerka kat. br. 46 izra|ena svijanjem metalnog lima, na na~in da ima otvor po cijeloj du‘ini, dok je kod drugoga primjerka (kat. br. 47, sl. 47) dr{ka puna, osim na kraju, gdje je ipak ostavljen pravokutni otvor, koji je slu‘io za vje{anje strigila, odnosno za provla~enje metalne alke, koja je vezivala strigile s ostalim kozmeti~kim priborom; tako su, naime, nala‘eni na raznim lokalitetima, kao u Brigetiju,126 gdje se komplet sastojao od dva strigila na polukru‘noj alki. Iz forumskih termi u Pompejima127 potje~e luksuzna oprema na alki ukra{enoj zavr{ecima u obliku ‘ivotinjskih glava, a sastojala se od ~etiri strigila, metalne bo~ice za mirise i plitice kojom su se vlasnik ili vlasnica vjerojatno slu‘ili za polijevanje vodom razli~ite temperature. Posuda ima na dr{ki utisnut pe~at, kakvi su se ponekad utiskivali i na strigile. Takav pribor povezan je alkom; mogli bismo ga nazvati i anti~kim neseserom; nala‘eni su i u grobovima, povezani alkom ili pojedina~no. U okolici Düsseldorfa na|ena je oprema kupa~a nanizana na polukru‘noj alki, a sastojala se od dva strigila i jedne metalne bo~ice za mirise ili ulja.128 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR Na isti su na~in prikazani i na mozai~kim podovima palestre u termama u Aquincumu129 (Budimpe{ta) ili Iuvavumu130 (Salzburg), koje su datirane u 3. st. Me|usobno se razlikuju po obliku: oni iz Salzburga deblji su i polumjese~asti, kakvi su rje|e zastupljeni, a oni s prikaza u Aquincumu tanji su i izdu‘eniji, poput na{ih primjeraka, te me|usobno razli~iti po du‘ini i obliku. Zanimljiv je prikaz na nadgrobnom spomeniku atleta Diodorosa, gdje se vidi bazen za ulje za premazivanje, s tri ‘lice kojima se ulje vadilo, a sa strane su u nizu tri strigila, kao neizostavan dio pribora atleta prilikom pripremanja za borbu, i njege tijela nakon nje.131 Razli~it oblik strigile ne odre|uje ni kronolo{ki ni prostorno, jer su se upotrebljavali u cijelom razdoblju antike, a njihovo detaljno prikazivanje i isticanje na prikazima borbi ili pripreme atleta za borbu svjedo~e da su bili neizbje‘an dio opreme boraca u areni. Premda su ih mu{karci upotrebljavali vi{e nego ‘ene, ipak ih moramo odrediti kao mu{ki i ‘enski instrument, kojim su se slu‘ili prilikom odr‘avanja higijene. Analogije za oba na{a metalna primjerka postoje u Brigetiju,132 premda su ovi potonji bogatije ukra{eni nego na{i, koji gotovo da i nemaju ukras osim nekoliko urezanih linija. Primjerci iz Brigetija nose ukras izveden urezivanjem razli~itih motiva, od geometrijskih (zakrivljene i ravne linije, palmete), do figuralnih (dupini, dupini s kantarosom, fantasti~ne ‘ivotinje i sl.). Na istome su lokalitetu prona|eni i emajlirani primjerci kojima je dr{ka bogato ukra{ena tehnikom millefiori. Navedeni primjerci s emajlom tipolo{ki su ne{to druga~iji od na{ih u na~inu izvo|enja dr{ke i zavr{etku dr{ke u obliku jezi~ca. Daljnje analogije postoje u Sisku; rije~ je o primjercima prona|enima u Kupi, od kojih su neki vrlo dobro sa~uvani. Tako je na{em kat. br. 46, analogan primjerak iz Siska kojega P. Lisi~ar133 stavlja u tip 1b, a rije~ je o jednostavnom, neukra{enom strigilu pune ru~ke s pravokutnim prorezom na dnu kao i kod na{eg primjerka.134 I za drugi na{ primjerak analogija postoji u Sisku.135 Sisa~ki primjerci, koji se ~uvaju u Arheolo{kome muzeju u Zagrebu, raznovrsniji su od salonitanskih i slobodniji u oblicima.136 Strigil iz Milana s pe~atom koji nosi natpis PRIMI, a sli~an je pe~atu na na{em primjerku, te jo{ jednim ~etvrtastim uz njega, predstavlja analogiju za primjerak kat. br. 47. Grob u kojemu je jo{ prona|en i metalni balzamarij, kao dio toaletnog pribora, datiran je u vrijeme od Cezara do Tiberija.137 Primjerak datiran u rimsko razdoblje koji se ~uva u Torontu (Royal Ontario Museum) oblikom prati oblik na{eg (kat. br. 47), a ukras je izveden na dr{ki (vegetabilni motivi) i na recipijentu (geometrijski ukras).138 Sli~an bron~ani strigil prona|en je u grobu iz 1. st. u Zadru,139 zajedno s metalnim balzamarijem. Zadarski je primjerak ukra{en rebrima po cijeloj povr{ini. Neukra{eni primjerak iz Emone140 analogan na{em datiran je novcem u 2. st. U Viminaciju (Kostolac)141 je u jednom grobu zajedno s bron~anim balzamarijem prona|en primjerak gotovo istovjetan s kat. br. 46 (sl. 46), dakle, s izdu‘enim gornjim dijelom koji je slu‘io za struganje i dr{kom s pravokutnim otvorom u cijeloj du‘ini. U Doklei (Duklja) na jugoisto~noj nekropoli su prona|eni, tako|er analogni primjerci u zatvorenim grobnim cjelinama,142 koje su datirane u kraj 2. i prva desetlje}a 3. st. U jednom grobu prilo‘ena je i polukru‘na alka, koja je slu‘ila za povezivanje raznih kozmeti~kih predmeta. 337 Ko{tani strigil (kat. br. 48, sl. 48) jednostavne izvedbe i ukrasa, analogan je prikazu na spomenutom nadgrobnom spomeniku iz Solina,143 koji se ~uva u Arheolo{kome muzeju Split. Ko{tani strigili nisu izra|ivani u velikom broju kao metalni, a me|usobno su se razlikovali po obliku. Tako je onaj iz Szónya144 izdu‘en i na jednom kraju pro{iren, a drugi kraj mu je oblikovan kao dr{ka. U ovoj je radnji obra|en kozmeti~ki pribor iz Salone; ogledala, kozmeti~ke kutijice i lopatice, ko{tani ~e{alj i ukosnice, te strigili. Obra|eno je 7 ogledala i tri dr{ke, premda ih je puno ve}i broj sa~uvan u Arheolo{kome muzeju Split, i to iz Salone i s drugih lokaliteta. Osim bron~anog ogledala u kutijici s portretom Nerona i jednog olovnog s reljefnim prikazom tri Gracije, uglavnom su sa~uvana kru‘na i ~etvrtasta bron~ana ogledala datirana u razdoblje Carstva, neukra{ena ili s jednostavnim urezanim ukrasom. Kozmeti~ke kutijice koje su se koristile za ~uvanje mirisa i boja izra|ivane su od razli~itih materijala. Obra|ene su tri cilindri~ne kutijice, od kojih dvije s jednostavnim ukrasom urezanih linija po cijeloj du‘ini tijela i na poklopcu, dok su na tre}oj, datiranoj u sredinu 2. st., prikazani Eroti koji personificiraju ljeto ili jesen. Za nano{enje mirisa (krema ili ulja) na tijelo i kosu, {minke na obrve, trepavice i rub oka, te mije{anje i va|enje mirisnih tvari iz balzamarija koristila se u antici lopatica ili igla za nano{enje mirisa, obi~no duga izme|u 10 i 12 cm. Recipijent je mogao biti izdu‘en i zaobljen, s dubokim urezom, ili se mogao {iriti poprimaju}i kru‘ni plo~asti oblik, koji je gledan iz profila bio ravan. Rimljani su razlikovali ta dva tipa nazivaju}i ih cyathiscomela i spathomela. Deset ih je obra|eno iz Salone, a ne mo‘e ih se datirati detaljnije od razdoblja Carstva, jer za cijelo vrijeme trajanja nisu mijenjale oblik. Dvostrani ~e{alj izra|en je od jednog dijela, a krajevi su mu zaobljeni. Ina~e su kra}i krajevi mogli zavr{avati na razne na~ine, primjerice volutama, zavr{ecima u obliku ‘ivotinjskih glava i sl., a upravo su dvostrani ~e{ljevi karakteristi~ni za rimska groblja i naselja u 4. st. Kako je na{ primjerak jako istro{en, nije sa~uvan ukras koji je vjerojatno imao, jer su ~e{ljevi u pravilu ukra{avani geometrijskim motivima. Ukosnice su se u Rimskom Carstvu izra|ivale najvi{e od kosti, ali i od drugih materijala, poput bronce, srebra i zlata. Koristile su za ra{~e{ljavanje i dijeljenje pramenova (acus discriminalis), te uvijanje pramenova i oblikovanje frizure (acus discerniculum). U tu svrhu ve}inom su kori{tene igle s jednostavnom, neukra{enom glavom, dok su se za pri~vr{}ivanje ukrasnih vrpca, mre‘ica i dijadema upotrebljavale one s glavom ukra{enom figuralnim ili geometrijskim motivima. Obra|ena su 22 primjerka, od ~ega sedam s neukra{enom glavom, tri s lukovi~astom, tri s profiliranom, ~etiri s glavom u obliku {i{ke, jedna u obliku ruke, te ~etiri s glavom u obliku ‘enskih portreta. Datirane su od 1. do 4. st. Strigili su kori{teni u antici za ~i{}enje tijela, a sastojali su se od ravne ru~ke (capulus) i gornjega zakrivljenog konkavnog dijela (ligula), blago zaobljenih rubova, kako bi se olak{alo skupljanje ne~isto}e s tijela. Osnovni oblik KOZMETI^ ^KI PRIBOR 338 § strigila nije se mijenjao od najranije pojave negdje u 5. i 4. st. pr. Kr. do pred kraj 3. st., kada se strigili postupno gube iz upotrebe sukladno ~emu ih vi{e ne nalazimo kao ~est prilog u grobovima. Dva strigila iz Salone izra|ena su od ‘eljeza i pripadaju uobi~ajenim tipovima, koji su se koristili na podru~ju cijelog Carstva, dok je tre}i rje|i, ko{tani tip. Ukupno 48 predmeta razli~ite namjene, od razli~itih materijala i razli~ite kvalitete izrade, tek su izbor od raznovrsnoga i mnogobrojnog materijala koji se koristio u kozmeti~ke svrhe u anti~koj Saloni. Za ure|ivanje frizure slu‘ili su ~e{ljevi i ukosnice, dok su za {minkanje i nano{enje mirisa slu‘ile kutijice, lopatice i ogledala, a strigili za odr‘avanje ko‘e i depilaciju. Svi predmeti obra|eni u okviru teme kozmeti~kog pribora iz Salone potvrda su uklju~ivanja na{ih krajeva u rimsku anti~ku civilizaciju u svim aspektima ‘ivota. 3. H 581, dr{ka ogledala, bronca, Carstvo, Salona, du‘. 10,9 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u tri kraka pomo}u kojih je pri~vr{}ena za ogledalo, ukra{ena s ~etiri plasti~na rebra. sl. 3 KATALOG 5. H 3808, dr{ka ogledala, bronca, Carstvo, Salona, du‘. 7,8 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u tri kraka pomo}u kojih je bila pri~vr{}ena za ogledalo, ukra{ena s dva plasti~na rebra. sl. 5 Ogledala 1. H 10 a, 10 b, ogledalo, bronca, srebro, 3. 1/4 1. st., Salona, promjer 5,2 cm, ogledalo u kutijici, dvodijelno, izra|eno tako da se jedan dio uvla~io u drugi kao poklopac, s vanjske strane je reljefni ukras na oba dijela; a- prikaz lijevog profila cara Nerona (54. - 68. god.) s natpisom koji ga uokviruje IMP. NERO. CAESAR AVG. P. MAX. TR. POT. PP., s unutra{nje strane ovog dijela poklopca je blago konkavno ogledalo promjera 3,6 cm; b- Roma sjedi okrenuta desno u polju uokvirenom vijencem, natpis SC u polju, a u odsje~ku natpis ROMA, na ovom dijelu kutijice nije sa~uvano ogledalo s unutra{nje strane. Objavljeno: Bull. Dalm. IX, 36, no. 20. sl. 1 2. H 4901, ogledalo, olovo, 2., 3. st., Salona, promjer kru‘nog dijela 5,4 cm, du‘. okvira s dr{kom 14,5 cm, okrugla plo~ica s jedne je strane bila ugla~ana i slu‘ila je za ogledavanje, a s druge strane je reljefni prikaz tri Gracije; sredi{nja gleda na lijevo, rukama grle}i dvije sa strane, koje su okrenute prema njoj, kose su im skupljene u pun|u, lijeva dr‘i vijenac od li{}a u ruci, desna tako|er dr‘i neki predmet, kako je na tom mjestu povr{ina izlizana, ne mo‘e se precizno utvrditi o kojem je predmetu rije~,, na dva mjesta na rubu su ostaci lema pomo}u kojeg je bila pri~vr{}ena za okvir s dr{kom koji je lijevan u jednom komadu; dr{ka je ukra{ena kaplji~astim motivima s po jednom kuglicom unutar kapljice, zavr{ava s tri kuglice u nizu, iznad ~ega se {iri i ukra{ena je vegetabilnim motivima; odatle prelazi u okvir s jedanaest istaka (jedna nedostaje), a na svakoj su po tri kuglice me|usobno odvojene rebrima, okvir je ukrug ukra{en s dva reda kuglica. sl. 2 4. H 3342, dr{ka ogledala, bronca, Carstvo, Salona, du‘. 7,7 cm, ravna dr{ka koja se na gornjem dijelu {iri u tri kraka pomo}u kojih je bila pri~vr{}ena za ogledalo, ukra{ena jednim plasti~nim rebrom. sl. 4 6. H 5, ogledalo, bronca, Carstvo, Salona, promjer 8,9 cm, okruglo ogledalo bez ukrasa, premaz nije sa~uvan, blago je zakrivljeno, tako da je s jedne strane konveksno, a s druge konkavno. sl. 6 7. H 2022, ogledalo, bronca, srebro, Carstvo, Salona, promjer 6,4 cm, okruglo ogledalo tamne ugla~ane povr{ine, na mjestima gdje je ta ugla~ana povr{ina o{te}ena vidljiv je srebreni ili bron~ani dio, mo‘da se radi o oksidiranoj povr{ini koja je originalno srebrene boje, {to je bilo uobi~ajeno na anti~kim ogledalima; na povr{ini ogledala nema ukrasa. sl. 7 8. H 3412, ogledalo, bronca, srebro, Carstvo, Salona, promjer 9,9 cm, okruglo ogledalo kojem su s jedne strane urezane dvije linije uz sam rub, a s druge su ~etiri kru‘nice, od kojih je jedna uz rub, druga je udaljena od nje 6 mm, a dvije su oko sredi{ta, s iste strane je sa~uvan srebreni premaz. sl. 8 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR 9. H 5925, ogledalo, bronca, Carstvo, Salona, promjer 12, 5 cm, du‘. s dr{kom 23,5 cm, okruglo ogledalo ukra{eno dvjema urezanim kru‘nicama uz rub i u sredi{tu, ru~ka je zalemljena gornjim dijelom koji se dijeli u tri kraka, ru~ka je ravna, ukra{ena s tri rebra. sl. 9 10. H 2180, ogledalo, bronca, Carstvo, Stobre~, ager Salone, promjer 8,8 cm, okruglo ogledalo, s jedne strane neukra{eno, a s druge ukra{eno urezanim linijama i kru‘nicama, srebrni premaz s obje strane. sl. 10 11. H 1, ogledalo, bronca, Carstvo, Salona, promjer 14,8 cm, du‘. dr{ke 23,5 cm, okruglo ogledalo s dr{kom, sa stra‘nje strane urezano sedam kru‘nica, a s prednje samo dvije uz sam rub, bron~ana dr{ka kaplji~astog oblika je zalemljena za ogledalo gornjim dijelom koji se {iri u tri kraka, a na donjem kraju zavr{ava kuglicom na koju se nastavlja valjkasti zavr{etak. sl. 11 Kozmeti~ke kutijice 12. inv. br. K 1257, cilindri~na kozmeti~ka kutija, kost, sredina 2. st. po. Kr. Salona, nepoznato vis. 4,7 cm, vis. poklopca, vis. kutije, promjer 2,5 cm, na tijelu kutijice prikazana su dva krilata Erota okrenuta jedan prema drugome, a izme|u njih je ko{ara koju dodiruju jednom rukom, i to lijevi lik lijevom, a desni desnom, likovi su gotovo istovjetni, u istoj pozi: dok im je jedna ruka ispru‘ena prema naprijed i dodiruje ko{aru, druga im je ispru‘ena iza tijela tako da im je vidljivo cijelo tijelo, a iza te ruke vidi se krilo, potpuno su goli, jedna noga im je zgr~ena, dok je druga ispru‘ena natrag prate}i pokret ruke, kosa im je zategnuta prema natrag i skupljena na zatiljku, pokrivene u{i, uz lice im se spu{ta po jedna pletenica; na poklopcu kutijice je portret ‘ene u profilu, kojoj je kosa skupljena u pun|u, a niz vrat se spu{ta pletenica koja ide ve} sa ~ela; portret odaje pomalo grube crte lica i debeli vrat. Objavljeno: Cambi 1960: 65, sl. 1, T. XIX, 1. sl. 12 13. inv. br. K 1050, cilindri~na kozmeti~ka kutija, kost (bjelokost), Carstvo, Salona, vis. 5,6 cm, vis. poklopca 1 cm, vis. kutijice 4,7 cm, 339 promjer 4,4 cm, kutijica je po cijeloj povr{ini ukra{ena rebrima, gu{}e na donjem dijelu, a rje|e na gornjem, dok je poklopac ukra{en urezima, ru~kica na poklopcu nije sa~uvana, povr{ina kutijice glatka je samo na nekim dijelovima. sl. 13 14. inv. br. K 409, cilindri~na kozmeti~ka kutija, kost (bjelokost), Carstvo, Salona, vis. 7,2 cm, vis. poklopca 2 cm, vis. kutije 5,4 cm, promjer 3,2 cm, kozmeti~ka kutijica ugla~ane, sjajne povr{ine, pri dnu i vrhu ukra{ena urezima i rebrima, nedostaje ru~kica koja je bila na sredini poklopca. sl. 13 Kozmeti~ke lopatice 15. inv. br. K 1102, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 13,1 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent. sl. 15 16. inv. br. K 582, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 16,2 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent. sl. 16 17. inv. br. K 1076, lopatica za nano{enje mirisa, drvo, Carstvo, Salona, du‘. 13,8 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent. sl. 17 18. inv. br. K 119, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 13 cm, na jednome kraju zao{trena (nedostaje sam vrh), na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent. sl. 18 19. inv. br. K 120, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 12,8 cm, na jednome kraju zao{trena (nedostaje sam vrh), na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent, nedostaje donji dio. sl. 19 340 KOZMETI^ ^KI PRIBOR § 20. inv. br. K 118, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 13,3 cm, na jednome kraju zao{trena, na drugome pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent, o{te}ena pri vrhu. sl. 20 26. inv. br. K 635, ukosnica, kost, 3., 4. st. po. Kr., Salona, du‘. 6 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo ukosnice je vretenasto, glava je kuglasta, pomalo izdu‘ena. sl. 26 21. inv. br. K 1322, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Kli{ko polje, du‘. 10,5 cm, na jednom kraju zao{trena, na drugom pro{irena i udubljena, tako da tvori mali recipijent. sl. 21 27. inv. br. H 81, ukosnica, bronca, Carstvo, Salona, du‘. 7 cm, pr. tijela 0,3 cm, pr. 0,1 cm, tijelo je jednake debljine u cijeloj duljini, glava je kuglasta, na cijeloj povr{ini ukra{ena uzdu‘nim rebrima. sl. 27 22. inv. br. K 948, lopatica za nano{enje mirisa, kost, Carstvo, Salona, du‘. 11 cm, na vrhu je dr{ka malo su‘ena, a potom se {iri u kru‘ni oblik koji nije udubljen, nedostaje donji dio igle. sl. 22 ^e{alj 28. inv. br. K 902, ukosnica, kost, po~etak 3. st. - kraj 4. st., Salona, du‘. 7 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo vretenasto, glava jajolika sa zao{trenim vrhom. sl. 28 23. K 1019 ~e{alj, kost, Carstvo, Salona, du‘. 10,5 cm, dvostrani ~e{alj, izra|en od jednog komada kosti, krajevi su mu zaobljeni, lo{e je sa~uvan, na povr{ini se ne vide ostaci nikakvoga ukrasa premda je bio ukra{en. sl. 23 29. inv. br. K 174, ukosnica, kost, 4. st., Salona, du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave 0,65 cm, tijelo ukosnice je vretenasto, glava je cilindri~na, a prijelaz glave u tijelo blag, nije o{tro odsje~en. sl. 29 Ukosnice s neukra{enom glavom 30. inv. br. K 186, ukosnica, kost, 4. st., Salona, du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo je vretenasto, glava cilindri~na, blagi prijelaz tijela u glavu. sl. 30 24. inv. br. K 663, ukosnica, kost, 4. st. po. Kr., Salona, du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave 0,9 cm, tijelo igle je vretenasto, na gornjoj polovici se {iri, te se prema glavi ponovno su‘ava, prijelaz u glavu o{tro je zasje~en, glava je kuglasta, ali nepravilna oblika, naime, {ira je na gornjem dijelu glave. sl. 24 25. inv. br. K 176, ukosnica, kost, 4. st. po. Kr., Salona, du‘. 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo je vretenasto, glava je kuglasta, nepravilna oblika, o{tro zasje~en prijelaz tijela u glavu, nedostaje zao{treni vrh tijela. sl. 25 s ukrasnom glavom lukovi~asta glava 31. K 185, ukosnica, kost, 3., 4. st., Salona, du‘, 8 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, promjer glave 1,3 cm, glava je oblika lukovice sa zaravnjenim vrhom, na vratu su tri rebra, tijelo igle je vretenasto, blago fasetirani. sl. 31 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR 32. K 27, ukosnica, kost, 2., 3. st., Salona, du‘. 6,2 cm, pr. tijela 0,4 cm, pr. glave 1 x 1,1 cm, tijelo igle postupno se zadebljava prema glavi, zavr{ava s dva horizontalna ureza, glava igle je u gornjem dijelu ukra{ena vodoravnim urezima koje prekidaju ~etiri vodoravne linije, donji dio glave ukra{en je kosim linijama. sl. 32 33. K 509, ukosnica, kost, 3., 4. st., Salona, du‘. 8,7 cm, pr. tijela 0,4 cm, pr. glave 0,7 cm, tijelo se postupno {iri prema glavi, nagli prijelaz u glavu koja oblikom podsje}a na one s glavom u obliku {i{ke, ali je ukras jednostavniji, sastoji se od tri vodoravna ureza na sredini glave. sl. 33 profilirana glava 34. H 4029, ukosnica, bronca, 4. st., Salona, du‘. 11,8 cm, pr. tijela i glave 0,4 cm, tijelo se postupno {iri prema vrhu, na gornjem dijelu je tordirana tako da glava nije posebno istaknuta. sl. 34 35. K 936, ukosnica, kost, kraj 3., 4. st., Salona, du‘. 12 cm, pr. tijela na naj{irem dijelu 0,6 cm, promjer glave 0,8 cm, glava je oblika kugle ispod koje je istaknuto rebro, zatim se u jednom dijelu tijelo su‘ava, te se ponovno naglo {iri, da bi se postupno su‘avalo prema zao{trenom kraju. sl. 35 36. K 1092, ukosnica, kost, kraj 3., 4. st., Salona, du‘. 12,2 cm, pr. tijela u naj{irem dijelu 0,6 cm, pr. glave 0,8 cm, glava je na~injena slaganjem nekoliko bikoni~nih elemenata od kojih je sredi{nji najizdu‘eniji, ispod njega je rebrom odvojen konkavni dio, tijelo se postupno su‘ava prema vrhu. sl. 36 glava u obliku {i{ke 37. H 3517, ukosnica, bronca, 2.-4. st., 341 vjerojatno Salona, du‘. 10,2 cm, pr. tijela 0,3 cm, pr. glave 0, 3 cm, tijelo se {iri prema glavi, koja je odvojena s dva para rebara, glava je malih dimenzija, a mre‘astim motivom do~arana je {i{ka. sl. 37 38. K 916, ukosnica, kost, 2.-4. st., Salona, du‘. 9,5 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,5 cm, promjer glave 0,7 cm, prijelaz iz vretenastog tijela u glavu nagla{en je dvama rebrima, vrh glave je ukra{en vodoravnim urezima, a preostali dio prekri‘enim kosim linijama. sl. 38 39. K 545, ukosnica, kost, 2.-4. st., Salona, du‘. 10,5 cm, pr. tijela na najdebljem dijelu 0,4 cm, pr. glave 0,4 cm, tijelo igle je vretenasto, {iri se na sredini i ponovno su‘ava prema glavi, prijelaz tijela u glavu nagla{en je rebrom, a spiralni urezi na valjkastoj glavi daju joj izgled {i{ke. sl. 39 40. K 935, ukosnica, kost, 2.-4. st., Salona, du‘. 13 cm, pr. tijela 0,6 cm, pr. glave 0,55, tijelo igle {iri se prema glavi, na vrhu je ukra{eno mre‘astim motivom, zatim se su‘ava, i na gornjem dijelu glave, koji je formiran trokutasto, isti je mre‘asti motiv. sl. 40 glava u obliku ruke 41. K 1078, ukosnica, kost, 1., 2. st., Salona, du‘. 19,4 cm, pr. tijela u naj{irem dijelu 1 cm, {irina glave 1 cm, glava igle je u obliku ljudske ruke koja vjerojatno dr‘i kuglu koja nije izra|ena do kraja nego je s jedne strane ravna, {to odaje pomalo nespretnu ruku majstora, oko ruke ovijena je zmija, prikazana stilizirano, glava joj je okrenuta prema gore, prema dlanu ruke; u odnosu na druge primjerke ukosnica je prili~no velikih dimenzija. sl. 41 glava u obliku ‘enskog poprsja 42. K 405, ukosnica, kost, kraj 1. st., Salona, vis. 3 cm, ulomak ukosnice, sa~uvana glava u obliku 342 KOZMETI^ ^KI PRIBOR poprsja kojem nedostaje lijevo rame, na poprsju koje je bilo ~etvrtasto kosim urezima je prikazana odje}a, vrat je {irok, lice okruglo, s istaknutim detaljima lica, frizura je prikazana nizom kosih ureza koji nisu ujedna~eni, odnosno ne prate smjer, tako da odaje nevje{tu ruku majstora, sa stra‘nje strane je nepravilnim urezima do~arana kosa, frizura je iz doba flavijevaca. Objavljeno: @ani}-Proti} 1987: 173, kat. br. 98 sl. 42 43. K 1035, ukosnica, kost, druga polovica 1. ili 2. st., Salona, du‘. 5 cm, pr. tijela 0,5 cm, pr. glave na naj{irem dijelu 0,9 cm, ulomak ukosnice, sa~uvan samo gornji dio tijela i glava ukosnice koja je u obliku poprsja ‘ene na profiliranoj bazi, poprsje je ovalno, vrat je zako{en prema naprijed, na licu su istaknute krupne o~i, pravilan nos, usta nisu vidljiva, a brada je za{iljena, kosa je visoko podignuta u pun|u, koja je prikazana mre‘astim motivom, sa stra‘nje strane je tako|er obra|ena, prikazana je kosa sakupljena u nisku pund‘u na vratu. sl. 43 44. K 917, ukosnica, kost, rano 3. st., Salona, du‘. 10, 6 cm, pr. tijela 0,5 cm, {irina glave 0,9 cm, glava ukosnice je u obliku ‘enskog poprsja na istaknutoj bazi, prikazana je odje}a V otvora oko vrata, nabori su do~arani urezanim linijama, vrat je kratak i samo je jednom urezanom linijom nazna~en prijelaz na glavu, na kojoj su urezane o~i, nos i usta, a kosa je podijeljena po sredini skupljena prema natrag, ali tako da uokviruje cijelo lice, stra‘nja strana je tako|er obra|ena, kosa je prikazana mre‘astim ukrasom, frizura je karakteristi~na za seversko razdoblje. Objavljeno: @ani}-Proti} 1987: 218, kat. br. 187. sl. 44 45. K 28 ukosnica, kost, po~. 3. st., Salona, du‘. 5,8 cm, ulomak ukosnice, nedostaje donji dio tijela, na istaknutoj bazi je poprsje na kojem je odje}a prikazana mre‘astim motivom, vrat je {irok ali lijepo oblikovan, a lice istaknuto i izdu‘eno uokvireno precizno izra|enom frizurom; § visoko uzdignuta kosa iznad ~ela na desnoj strani lica prikazana je kosim linijama, a na lijevoj vodoravnim, kosa je sa stra‘nje strane do~arana mre‘astim motivom. sl. 45 Strigili 46. H 3379, strigil, ‘eljezo, Carstvo, Salona, du‘. cca 21,5 cm, du‘. dr{ke 10,5 cm, recipijent na naj{irem dijelu 2,5 cm, ‘eljezni strigil, dr{ka je izra|ena svijanjem ‘eljeznog lima, u cijeloj du‘ini je pravokutni otvor, dr{ka je na kraju o{te}ena, dr{ka na po~etku i kraju ima po dvije lagano urezane linije, i to je jedini ukras koji nosi, gotovo cijela povr{ina je o{te}ena, recipijent je konkavan, su‘ava se prema vrhu. Objavljeno: Lisi~ar 1958: 326, sl. 3b. sl. 46 47. H 586, strigil, ‘eljezo, Carstvo, Salona, du‘. cca 15,5 cm, du‘. dr{ke 10 cm, ‘eljezni strigil, slu‘io je za uklanjanje znoja i ne~isto}e s tijela nakon tjelovje‘be ili tretmana u termama, dr{ka strigila je puna, samo na donjem kraju ima pravokutni otvor koji je slu‘io za vje{anje, recipijent je konkavno udubljen po {irini, a po du‘ini je svijen gotovo pod pravim kutom, su‘ava se prema vrhu koji je o{te}en, na prijelazu dr{ke u recipijent utisnut je pe~at s pet slova L A R H O. Objavljeno: Lisi~ar 1958: 329, sl. 3e. sl. 47 48. K 945, strigil, kost, Carstvo, Salona, du‘. 12 cm, {ir. 1,1 cm, debljina 1,1 cm, ko{tani strigil, slu‘io je za uklanjanje znoja i ne~isto}a tijela nakon tjelovje‘be ili tretmana u termama, konkavno udubljenje je prili~no duboko, ravan je i nema posebno istaknutu dr{ku, naj{iri je u sredi{njem dijelu, te se prema krajevima ravnomjerno su‘ava. S vanjske strane su urezane linije, i to 5 uzdu‘nih, koje su ne{to pli}e od 4 popre~ne linije koje ih presijecaju. Objavljeno: Abrami} 1932: 31, sl. 1. sl. 48 § KOZMETI^ ^KI PRIBOR *Fotografije: Ton}i Seser CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999: 112. 2 BOSELLINI 1931: 579. 3 PALADE 1966: 276. 4 PETKOVI] 1995: 17. 5 ALBIZZATI-BECHERUCCI 1958: 940, 941. 6 PETKOVI] 1995: 12,13. 7 ABRAMI] 1932: 31, 32, T. III, 1. 8 ABRAMI] 1932: 31, bilj. 3. 9 MANSUELLI 1966: 433-438. 10 ROSSI 1936-45: 319-323. 11 BATTAGLIA 1936: 320. 12 BABELON-BLANCHET 1895: 498-559. 13 ROSSI 1936-45: 319. 14 CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 238. 15 BALTZER 1983: 70, 71. 16 BALTZER 1983: kat. br. 72, sl. 101; kat. br. 78. sl. 103; kat. br. 73, sl. 102. 17 BALTZER 1983: kat. br. 85, sl. 107. 18 BALTZER 1983: kat. br. 85, sl. 107. 19 POMPEJI WIEDERENTDECKT 1994: 260, sl. 192. 20 FRANZONI 1973: 78, kat. br. 58; DE FRANCISCIAS 1958: 122-124, sl. 180; BABELON-BLANCHET 1895: 103, sl. 235. 21 BABELON-BLANCHET 1895: 108, sl. 250. 22 CABROL-LECLERCQ 1935: 1798, sl. 8968. 23 REINACH 1897-1930: 332, 336; BOUBE-PICCOT 1969: 289, br. 363, T. 232-235; BOUCHER 1973: 111, kat. br. 175; PETIT 1980: 83, kat. br. 27; GALLIAZZO 1979: 66-68; TADIN 1979: kat. br. 20, T. XII, 19 a, b; WALDE-PSENNER 1983: 57, kat. br. 28, 59, kat. br. 30. 24 KOHLERT-NÉMETH 1988: 39-42. 25 KAUFMANN-HEINIMANN 1998: 135, 137, sl. 99. 26 LLOYD-MORGAN 1974: T. XXIII, a. 27 BABELON-BLANCHET 1895: 108, sl. 250. 28 GOETHERT-POLASCHEK 1983: 275, 276, kat. br. 239 d. 29 GOETHERT-POLASCHEK 1983: kat. br. 239 e. 30 Guide 1920: 140. 31 KOHLERT-NÉMETH 1990: 82, 83. 32 HAYES 1984: 188. 33 CABROL-LECLERCQ 1935: 1799, sl. 8969-dno staklene posude; sl. 8970-sarkofag iz Tunisa; REINACH 1909: 23, 1- na nadgrobnom spomeniku zajedno s pokojnicom, prikazane na istovjetan na~in kao i na na{em ogledalu. 34 BURGER 1966: 198, sl. 87; 147, T 124, 10. 35 Muzeji i zbirke 1954: 20, kat. br 48; sl. na str. 70. 36 GOETHERT-POLASCHEK 1983: 154, 155, kat. br. 92. 37 DE MIN 1982: T. 1, 6. 38 PETRU 1972: T. VI, 2. 39 PETRU 1972: T. XVI,2. 40 PLESNI^AR-GEC 1972: T. XXIX, 8, gr. 110; T. XVIII, 15, gr. 75. 41 PLESNI^AR-GEC 1972: T. CLXI, 12, gr. 702. 42 PLESNI^AR-GEC 1972: T. XC, 10, gr. 341. 43 ISTENI^ 1999: gr. 408, T. 82, 4; gr. 443, T. 88,4. 44 ISTENI^ 1999: knjiga I, 64. 45 ISTENI^ 1999: knjiga I, 64. 46 ISTENI^ 1999: gr. 571, T. 122, 2; gr. 767, T. 171, 6. 47 Homo Faber 1999: 217, kat. br. 294. 48 BOLLA 1988: 107 - Via della Comenda, tomba 7, T. LXVII, 25/29. 49 DAUTOVA-RU[EVLJAN 1973: 198, T. XII, 61, 62. 50 CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 323. 51 BULJEVI] objavljuje radnju o staklenim balzamarijima, Rimski stakleni balzamariji iz Salone, ovdje. 52 Ko{tana kutijica pod brojem H 1257 uvedena je u katalog K Arheolo{koga muzeja Split, u rubrici nalazi{te upisano je nepoznato; Salona ?. Kutijica je objavljena u ~lanku N. Cambi, Personifikacije godi{njih doba na spomenicima Salone, VAHD, LXII 1960, 65, sl. 1, kao predmet nepoznatog nalazi{ta, {to je znanstveno utemeljenije dokle god postoji i najmanja sumnja da nije iz Salone. Ipak, zbog va‘nosti ovog predmeta, te postojanja stanovite mogu}nosti da je iz Salone, s obzirom na navod s upitnikom, uvrstila sam je u ovaj rad. 53 CAMBI 1960: 65. 1 343 Homo Faber 1999: 217, kat. br. 295. BÍRÓ 1994: 43. 56 PETRU 1972: u grobu sa staklenim balzamarijem i ogledalom T. XXXVIII, 4; analogije iz grobova: T. XV, 1; T. L, 5; T. XCV, 12-15. 57 ISTENI^ 1999: 36, gr. 75, T. 16, 14 - kutijica je datirana u 1., 1. pol. 2. st.; 40, gr. 85, T. 18, 8 - kutijica je datirana u 2. st. 58 BÍRÓ 1994: T. LI, LII, 447-451. 59 PETKOVI] 1995: T. XXI, 6-14. 60 GOETHERT-POLASCHEK 1983: 272, kat. br. 234 a, b; idem 1977: T. 3, gr. 36,g 61 DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 102, bilj. 42. 62 DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 101. 63 IV^EVI] 2000: 112, 113, sl. 23-33. 64 BÍRÓ 1994: 42, T. LII, 454. 65 BÍRÓ 1994: 171. 66 VIKI]-BELAN^I] 1948: 43, sl. 6b. 67 PETRU 1972: T. I, 15, 16; T. III, 13; T. XLIX, 18; T. XXIV, 25; T. LXXXVIII, 8. Prva dva primjerka nisu na|ena u grobovima s kozmeti~kim priborom, kao u preostalim primjercima koje navodim i gdje prilaganje u grob zajedno s balzamarijem, ~e{ljem ili ogledalom potvr|uje upotrebu igle u kozmeti~ke svrhe. Kako u prva dva primjerka nema nikakvog specifi~nog materijala npr. medicinskih instrumenata, realno je navesti ih kao igle kori{tene u kozmetici jer im je to najra{irenija upotreba. 68 DULAR 1979: 278-293, T. 1, 21, 22; T. 3, 3, ISTENI^ 1999: gr. 455, T. 91,1. 69 BÍRÓ 1994: 42, 127, T. LII, 452, 453 - nepoznato nalazi{te; T. LII, 455-Szöny. 70 COUDROT 1983: 274, kat. br. 238. 71 PETKOVI] 1995: 36, 37, T. XXI 1,2,3. 72 [ARANOVI]-SVETEK 1981: 157, T. V, 1-3 - cyathismelae, T. V, 4 spathomela. 73 [ARANOVI]-SVETEK 1981: 158. 74 BÍRÓ 1994: 37. 75 BULJEVI] 1994: 285, kat. br. 5. 76 BÍRÓ 1994: 36. 77 PETKOVI] 1995: 21. 78 [ARANOVI]-SVETEK 1981: 158. 79 PETRU 1972: T. LXXXVII, 10. Na|en je u grobu zajedno s ogledalom, kozmeti~kom kutijicom, lopaticom za nano{enje mirisa, dakle kozmeti~kim priborom. 80 CABROL-LECLERCQ 1937: 2933, sl. 10036. 81 BÍRÓ 1987: 53, sl. 31. 82 BALTZER 1983: 105, kat. br. 81, sl. 106. 83 Guide 1920: 139, sl. 164. natpis: MODESTINA.V.H.E.E (MODESTINA V(irgo) H(onesta) E(t) E(gregia). 84 DULAR 1979: 278-293, 284. 85 KOHLERT-NÉMETH 1990: 86. 86 GOETHERT-POLASCHEK 1983: 268. 87 SVETONIJE 1936: 8. 88 CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999: 113. 89 BÍRÓ 1994: 32, T. XVII, 156. 90 PETKOVI] 1995: T. XII, 8. 91 [ARANOVI]-SVETEK 1981: 153, T. II, 9. 92 RUPRECHTSBERGER 1979: 32, 86-94. 93 PETKOVI] 1995: 30, T. XI, 17-19; BÍRÓ 1994: 32, T. XXV, 259-274: RUPRECHTSBERGER 1979: 206-210. 94 TOPÁL 1993: T. 69, 10. 95 BÍRÓ 153-192, 182, sl. 19, 126. 96 BÍRÓ 1987: T. 22, 187. 97 [ARANOVI]-SVETEK 1981: 153, T. 1, 1. 98 RUPRECHTSBERGER 1979: kat. br. 496, 497. 99 BÍRÓ 1994: T. XXXIX, 317, T. XXX, 330; PETKOVI] 1995, T. XIII, 14, 18. 100 BÍRÓ 1987: 153-192, 182, sl. 18, 112, 113. 101 RUPRECHTSBERGER 1979: kat. br. 3-12; [ARANOVI]-SVETEK 1981: T. 2, 14; PETKOVI] 1995: T. XV, 8-12; BÍRÓ 1987: sl. 18, 119-122; PETRU 1972: T. LII, 20. gr. 797; Die Römer aus Mosel und Saar: 279, sl. 241, i-l; BÍRÓ 1994: T. XXXI, XXXII. 102 Homo Faber 1999: 145, kat. br. 136. 54 55 344 KOZMETI^ ^KI PRIBOR PETKOVI] 1995: T. XVI, 1-3. ISTENI^ 1999: gr. 649, T. 146, 1. 105 BÍRÓ 1994: T. XXXIV, 372-374. 106 RUPRECHTSBERGER 1978: kat. br. 344-346. 107 PETKOVI] 1995: 33, bilj. 166. 108 KOLEGA 1987: 173, 188, kat. br. 97, 125, 126. 109 [IMI] i FILIPOVI] 1997: 88, kat. br. 112. 110 BÍRÓ 1994: T. XXXVI, 381, 383. 111 [ARANOVI]-SVETEK 1981: T. IV, 3. 112 PETKOVI] 1995: T. XVI, 7, 8. 113 RUPRECHTSBERGER 1978: kat. br. 2. 114 Homo Faber 1999: 145, kat. br. 137. 115 BECKER, GIANNOTTA i ostali 1992: 86-89, sl. 4:10, 4:11. 116 RUPRECHTSBERGER 1978: 22. 117 A guide 1920: 119. 118 PAOLI 1941: 80. 119 A guide 1920: 118, sl. 125; prikaz na gr~koj vazi iz 5. st. pr. Kr. 120 A guide 1920: 120. 121 MINGAZZINI 1936-45: 850. 122 DORIGNY 1908: 1532. 123 DORIGNY 1908: sl. 6649. 124 DORIGNY 1908: 1533. 125 DORIGNY 1908: 1533. 126 BÓNIS 1968: 34: sl. 12,13. 103 104 § KOHLERT-NÉMETH 1990: 82, sl. 28. A guide 1920: 119, sl. 126. 129 BÓNIS 1968: 36; sl. 15. 130 BÓNIS 1968: 37, sl. 16. 131 DAREMBERG-SAGLIO 1896: 1689, sl. 3668. 132 BÓNIS 1968: 41; za H 586: sl. 19, 3,4,5; za 3379: sl. 19, 1,2. 133 Autor ih dijeli u dvije skupine, koje razlikuje po obliku dr{ke 1a: savijena po du‘ini tako da dvije usporedne vrpce me|usobno odvojene od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara, ~ine dr{ku, a na zavr{etku prema gornjem dijelu strigila ima jezi~asti izdanak; 1b: ru~ka oblika izdu‘enog pravokutnika, nema jezi~ca, gornji dio je izdu‘en. Ove dvije skupine ne razlikuje kronolo{ki. 134 LISI^AR 1958: 329, sl. 4d. 135 LISI^AR 1958: 328, sl. 4f. 136 LISI^AR 1958: sl. 4 b, e, f. 137 BOLLA 1988: 119, nekropola “ Casa Binda”, T. LXXXVI, 27,4. 138 HAYES 1984: 102, sl. 162. 139 Muzeji i zbirke 1955: 20, kat. br. 40; sl. na str. 62. 140 PETRU 1972: T. XLVIII, gr. 750. 141 VASI] 1905: 148, sl. 9. 142 CERMANOVI]-KUZMANOVI] i ostali 1975: 375, gr. 71A, gr. 112, gr. 166, gr. 186. 143 ABRAMI] 1932: T. III, 1. 144 BÍRÓ 1994: 63, T. LXXVI, 636. 127 128 § ABRAMI] 1932 ALBIZZATI-BECHERUCCI 1958 BABELON-BLANCHET 1895 BALTZER 1983 BATTAGLIA 1936 BECKER, GIANNOTTA I OSTALI 1992 BÍRÓ 1994 BÍRÓ 1984 BÍRÓ 1987 BOLLA 1988 BÓNIS 1968 BOSELLINI 1931 BOUBE-PICCOT 1969 BOUCHER 1973 BULJEVI] 1994 BURGER 1966 CABROL-LECLERCQ 1937 CAMBI 1960 CERMANOVI]-KUZMANOVI] I OSTALI 1975 CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999 COUDROT 1983 DAREMBERG-SAGLIO 1875 DAREMBERG-SAGLIO 1875 DAUTOVA-RU[EVLJAN 1973 DE MIN 1982 DORIGNY 1908 DUCATTI 1920 DULAR 1979 KOZMETI^ ^KI PRIBOR 345 M. ABRAMI], Suncobran na nekim nadgrobnim spomenicima iz Dalmacije i Norika, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L, 30-36, Split, 1932. C. ALBIZZATI-L. BECHERUCCI, Avorio, Enciclopedia dell’arte antica, classica e orientale, I, Rim, 1958. E. BABELON-J. A. BLANCHET, Catalogue des bronzes antiques de la Bibliothèque nationale, Pariz, 1895. M. BALTZER, Die Alltagsdarstellungen der treverischen Grabdenkmäle, Trierer Zeitschrift, 46, 7-151, Trier, 1983. G. BATTAGLIA, Specchia, Enciclopedia Italiana, XXXII Milano, 1936. M. J. BECKER, M. T. GIANNOTTA, G. SEMERARO, A. TRAVAGLINI, D. WILKINSON, The Roman Cemetery and Road (phases I and II); u katalogu: Excavations at Otranto, vol. I, The Excavation, Lecce, 1992. M. T. BÍRÓ, The Bone Objects of the Roman Collection, Catalogi musei nationalis Hungarici, Series Archaeologica, II, Budimpe{ta, 1994. M. T. BÍRÓ, Bone-Carvings from Brigetio in the Collection of the Hungarian National Museum, Acta Archeologica Academiae Scientiarium Hungaricae, XXXIX, fasc. 3-4, 155-192, Budimpe{ta, 1987. M. BÍRÓ, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia XXIII, 25-65, Székesfehérvár, 1987. M. BOLLA, Le necropoli romane di Milano, Rassegna di studi del Civico museo archeologico e del Civico gabineto di numismatico di Milano, V, Milano, 1988. É. B. BÓNIS, Emaillierte palästragerate aus Brigetio, Folia archaeologica, XIX, Budimpe{ta, 1968, 25-58. L. BOSELLINI, Cosmetici, Enciclopedia Italiana XI, 579, Milano, 1931. C. BOUBE-PICOT, Les bronzes antiques du Maroc I, La statuarie, Études et travaux d’archéologie marocaine V, Rabat, 1969. S. BOUCHER, Bronzes Romains figurés du Musée des Beaux-arts de Lyon, Lyon, 1973. Z. BULJEVI], Varia, Salona Christiana, kat. br. 5, str. 285, Split, 1994. A. BURGER, The Late Roman Cemetery at Ságvár, Acta Archeologica Hungarica, XVIII, 1-4, 99-234, Budimpe{ta, 1966. Dictionnaire d’archéologie chrétienne et de liturgie, XII, 1.2., Pariz, 1937. N. CAMBI, Personifikacije godi{njih doba na spomenicima Salone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXII, 55-78, Split, 1960. A. CERMANOVI]-KUZMANOVI], O. VELIMIROVI]-@I@I], D. SREJOVI], Anti~ka Duklja, Nekropole, Cetinje, 1975. M. CIPOLLARO i G. DI BERNARDO, Cosmesi, u katalogu: razni autori, Homo Faber, Natura, scienza e tecnica nell’antica Pompeji, Napulj, 1999. J. L. COUDROT, Löffelsonden, Die Römer an Mosel und Saar, 274, Mainz, 1983. DAREMBERG-SAGLIO, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, I/1, AB, Acus, Pariz, 1875. DAREMBERG-SAGLIO, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, II/2, FG, Gymnasium, Pariz, 1896. V. DAUTOVA-RU[EVLJAN, Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omi{lja na otoku Krku, Diadora 6, 181-202, Zadar, 1973. M. DE MIN, Una Tomba Romana da Montagnana, Aquileia Nostra, LIII, 237-259, Aquileia, 1982. S. DORIGNY, Strigilis, Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, IV/2, 1532-1534, Pariz, 1908. P. DUCATTI, L’arte classica, Torino, 1920. A. DULAR, Rimske ko{}ene igle iz Slovenije, Arheolo{ki vestnik, XXX, 278-293, Ljubljana, 1979. 346 GALLIAZZO 1979 GOETHERT-POLASCHEK 1977 GOETHERT-POLASCHEK 1983 GUIDE 1920 HAYES 1984 ISTENI^ 1999 IV^EVI] 2000 KAUFMANN-HEINIMANN 1998 KOHLERT-NÉMETH 1988 KOHLERT-NÉMETH 1990 KOLEGA 1987 LISI^AR 1958 LLOYD-MORGAN 1974 MANSUELLI 1966 MINGAZZINI 1936-45 MUZEJI I ZBIRKE 1954 PALADE 1966 PAOLI 1941 PETIT 1980 PETKOVI] 1995 PETRU 1972 PLESNI^AR- GEC 1972 POMPEJI WIEDERENTDECKT 1994 REINACH 1897-1930 REINACH 1909 ROSSI 1936-45 RUPRECHTSBERGER 1979 SVETONIJE 1936 [ARANOVI]-SVETEK 1981 [IMI] I FILIPOVI] 1997 TADIN 1979 TOPÁL 1993 KOZMETI^ ^KI PRIBOR § V. GALLIAZZO, Bronzi romani del Museo civico di Treviso, Rim, 1979. K. GOETHERT-POLASCHEK, Katalog der römischen Gläser des Rheinischen Landesmuseums Trier, Mainz, 1977. K. GOETHERT-POLASCHEK, Beinbüchschen, Die Römer an Mosel und Saar, Mainz, 1983. A Guide to the Exibition Illustrating Greek and Roman Life, London, 1920. J. W. HAYES, Greek, Roman and Related Metalware in Royal Ontario Museum, Toronto, 1984. J. ISTENI^, Poetovio, zahodna grobi{~a I, Katalogi in monografije 32, Ljubljana, 1999. S. IV^EVI], Medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheolo{koga muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90-91, Split, 2000, 101160. A. KAUFMANN-HEINIMANN, Götter und Lararien aus Augusta Raurica, Forschungen in Augst, Augst, 1998. M. KOHLERT-NÉMETH, Archäologische Reihe Römische Bronzen I aus NidaHeddernheim Götter und Dämonen, Frankfurt am Main, 1988. M. KOHLERT-NÉMETH, Archäologische Reihe Römische Bronzen II, aus NidaHeddernheim Fundsachen aus dem Hausrat, Frankfurt am Main, 1990. M. KOLEGA, u katalogu: Anti~ki portret u Jugoslaviji, Beograd, 1987. P. LISI^AR, Strigilis u na{im zbirkama, @iva antika, god. III, sv. 2, 323-331, Skopje, 1958. G. LLOYD-MORGAN, A Bronze Statuete from London Bridge, Antiquaries Journal, LIV, I, 85-87, London, 1974. G. A. MANSUELLI, Specchio, Enciclopedia dell’arte antica VII, Rim, 1966. P. MINGAZZINI, Strigilo, Enciclopedia Italiana, XXXII, 850, Rim, 1936-45. Muzeji i zbirke Zadra, Zagreb, 1954. V. PALADE, Les ateliers pour la confection, des peignes en os du IV siècle de n.e. de Birlad-Valea Seaca, Archeologia Moldovei IV, 261-277, Bukure{t, 1966. U. E. PAOLI, Vita Romana, Notizie di antichità private, Firenca, 1941. J. PETIT, Bronzes Antiques de la Collection Dutuit, Pariz, 1980. S. PETKOVI], Rimski predmeti od kosti i roga s podru~ja Gornje Mezije, Beograd, 1995. S. PETRU, Emonske nekropole, Katalogi in monografije 7, Ljubljana, 1972. L. PLESNI^AR-GEC, Severno Emonsko grobi{~e, Katalogi in monografije EMONA III, Ljubljana, 1972. POMPEJI WIEDERENTDECKT, katalog izlo‘be, Rim, 1994. S. REINACH, Répertoire de la statuaire grecque et romaine, I-V, Pariz, 1897-1930. S. REINACH, Répertoire de Reliefs Grecs et Romains, Pariz, 1909. F. ROSSI, Specchia, Enciclopedia Italiana XXXII, 319-323, Rim, 1936-45. E. M. RUPRECHTSBERGER, Die römischen Bein - und Bronzenadeln aus den Museen Enns und Linz, Linzer Archäologische Forschungen Band 9, Linz, 1979. SVETONIJE, Dvanaest careva, prijevod: N. [op, Beograd, 1936. V. [ARANOVI]-SVETEK, Tipologija ko{tanih predmeta iz Sirmijuma, Rad Vojvo|anskih muzeja 27, 149-180, Novi Sad, 1981. J. [IMI] i S. FILIPOVI], Kelti i Rimljani na podru~ju Osijeka, Osijek, 1997. LJ. TADIN, Sitna rimska bronzana plastika u jugoisto~nom delu provincije Panonije, Beograd, 1979. J. TOPÁL, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia (The Westwern CemeteryBétsi Road 1), Budimpe{ta, 1993. § VASI] 1905 VIKI]-BELAN^I] 1948 WALDE PSENNER 1983 @ANI]-PROTI] 1987 KOZMETI^ ^KI PRIBOR 347 M. M. VASI], Bronsani sud iz Viminacija, Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva, n. s. VIII, 148-158, Zagreb, 1905. B. VIKI]-BELAN^I], Rimski ko{tani predmeti iz Osijeka u Arheolo{kom muzeju u Zagrebu, Osje~ki zbornik, II i III, 36-47, Osijek 1948. E. WALDE PSENNER, I bronzetti figurati antichi del Trentino, Patrimonio storico e artistico del Trentino 7, Trento, 1983. J. @ANI]-PROTI], u: katalog izlo‘be: Anti~ki portret u Jugoslaviji, Beograd 1987. 348 KOZMETI^ ^KI PRIBOR § COSMETIC ITEMS Cosmetic items represented a very important part of hygiene in the Roman Empire. Roman women and men regularly washed their bodies, did exercises to improve their health, and used cosmetic items almost daily. This chapter deals with cosmetic items from Salona: mirrors, cosmetic boxes and spatulas, bone comb and hairpins, and strigils. Seven mirrors and three handles have been studied, although there are many more in the Archaeological Museum in Split, from Salona and other sites. Except for the bronze mirror in a box with a portrait of Nero, and another made of lead with a relief depicting the Graces, the majority of mirrors are dated in the Roman Imperial Period, round in shape and with a simple engraved decoration. Cosmetic boxes, used for scents and paints, were made of various materials. Three cylindric boxes have been studied; two of which bear a simple decoration of engraved lines along the body and lid of the box. The third one, dated in the middle of 2nd century, depicts Erotes, the personification of summer and autumn. In the Early Roman times fragrant creams and oils were applied onto the body and, make-up onto the eyebrows, eyelashes and around eyes, fragrant oils and creams were mixed with and applied by means of spatula, and scents were applied by the needle of 10 to 12 cm in length. The recipient was elongated and oval or widening into circular flat shape. The Romans called these two types cyathiscomela and spathomela. Thirteen pieces from Salona have been studied, but cannot be dated further than the Roman Imperial Period, because as long as they were made and used they always had the same shape. The double comb was made of a single piece with oval ends. Ends were made in various shapes: volute, animal head shape, etc. Double combs are typical of Roman necroplises and settlements in 4th century. As our item has worn out, the decoration that most probably existed has not been preserved. Combs were always decorated with geometrical motifs. Hairpins in the Roman Imperial Period were mainly produced of bone and of bronze, silver and gold as well. Haipins with simple, non-decorated head were used for combing and untangling streaks of hair (acus discriminalis), curling streaks and arranging hairstyle (acus discerniculum). Hairpins decorated with figural or geometrical motifs were used for fastening decorative ribbons, nets and diademes. Twenty-two items have been studied, seven of which with no decoration, three with bow heads, three with carinated heads, four with pine-cone shaped head, one with handshaped head, and four with female portrait shape of head. They are dated between 1st and 4th centuries. Bronze and rarely iron strigils were used for body cleaning in the Early Roman Period. They were composed of a straight handle (capulus) and the upper part was curved, concave part (ligula) with slightly rounded edges so as to clean the body more easily. The basic form of strigil did not change since it first appeared some time in 5th and 4th centuries BC until almost the end of 3rd century, i.e. the end of Roman Imperial Period, when they gradually ceased to be used, and were therefore not put into burials as grave goods any longer. Two strigils from Salona, made of iron, belong to the usual types that were used all over the Empire. The third one, made of bone, was not typical. The total of 48 items of various use, various material, and various quality of production are only a few among the great variety made of different and numerous substances used for cosmetic in Early Roman Salona. Studying the intimate life of the Early Roman person seems to reveal how the man has slightly changed with time, but has influenced his or her environment bringing about its change. The everlasting love of beauty triggered the development of cosmetic industry. The woman of the Early Roman Period as well as the modern woman will certainly possess cosmetic items of the same use, such as combs, hairpins, mirrors, perfume bottles, liquid cream bottles, powder containers and eye shadows, cream, ointments, and oils to prevent wrinkles, to cover scars. The purpose and use stay the same, only the components and design differ. D. [. 156 KOZMETI^KI PRIBOR 1A 1B 2 § § 157 KOZMETI^KI PRIBOR 3 4 5 6 7 8 9 10 11 § KOZMETI^KI PRIBOR 158 12 13 15 16 17 18 19 20 21 22 14 § KOZMETI^KI PRIBOR 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 159 § KOZMETI^KI PRIBOR 160 34 35 36 37 38 39 40 41 43 45 42 44 § KOZMETI^KI PRIBOR 46 47 48 161